Rak gušterače često se otkriva kasno jer u početku ne uzrokuje jasne simptome. Ipak, tvrdnje da je uvijek smrtonosan, da se ne može liječiti ili da palijativna skrb znači odustajanje nisu točne. Ako se vi ili netko vama blizak suočavate s ovom dijagnozom, pouzdane informacije mogu vam pomoći da bolje razumijete bolest i mogućnosti liječenja.
U nastavku donosimo šest čestih zabluda o raku gušterače i objašnjavamo što trebate znati. 1. Mit: Rak gušterače uvijek je smrtonosan Podaci o preživljenju mogu djelovati zastrašujuće.
Prema američkim podacima za osobe kojima je bolest dijagnosticirana između 2015. i 2021. godine, petogodišnje relativno preživljenje za sve stadije zajedno iznosi oko 13 % . Taj pokazatelj uspoređuje preživljenje oboljelih s preživljenjem opće populacije, ali ne predviđa koliko će pojedina osoba živjeti.
Tracy Proverbs-Singh , onkologinja iz američkog centra Hackensack Meridian John Theurer Cancer Center, prognozu nije moguće procijeniti na temelju jednog statističkog podatka. Važni su stadij bolesti, biološka obilježja tumora, mogućnost njegova kirurškog uklanjanja, opće zdravstveno stanje i odgovor na terapiju.
Na ishod utječe i dostupnost odgovarajuće zdravstvene skrbi. Statistika opisuje rezultate velikih skupina pacijenata, a vašu prognozu liječnik procjenjuje individualno. Osobe kojima se bolest otkrije dok je ograničena na gušteraču imaju povoljnije izglede od onih kod kojih se već proširila. 2.
Mit: Simptomi se nikada ne pojavljuju dok ne bude prekasno Gušterača se nalazi duboko u trbušnoj šupljini pa se tumor obično ne može napipati tijekom uobičajenog pregleda. Osim toga, početne tegobe mogu biti blage i nalikovati znakovima drugih, mnogo češćih bolesti.
Iako rak gušterače u ranom stadiju često nema simptoma, moguće tegobe uključuju: bol u gornjem dijelu trbuha koja se može širiti prema leđima gubitak apetita neobjašnjiv gubitak tjelesne težine žuticu , odnosno žutilo kože i bjeloočnica, koja se može pojaviti bez boli svrbež kože umor i slabost novootkriveni dijabetes , osobito uz mršavljenje ili druge sumnjive simptome.
Ovi simptomi ne znače automatski da imate rak gušterače. Međutim, ako traju, pogoršavaju se ili nemaju jasno objašnjenje, javite se liječniku. Pojavu žutice potrebno je što prije procijeniti. Za opću populaciju bez simptoma i povećanog rizika ne provodi se rutinski probir .
Ako imate izraženu obiteljsku povijest bolesti ili poznatu nasljednu gensku promjenu povezanu s rakom gušterače, razgovarajte s liječnikom o genetičkom savjetovanju i mogućnosti posebnog praćenja. 3.
Mit: Ne možete ništa učiniti kako biste smanjili rizik Ne postoji način kojim možete potpuno spriječiti rak gušterače, ali na dio čimbenika rizika možete utjecati. Prema američkom Nacionalnom institutu za rak, do približno 10 % slučajeva povezano je s nasljednim genetskim sindromima .
Rizik raste i s dobi, a među drugim čimbenicima nalaze se pušenje, pretilost , dijabetes i kronična upala gušterače. Prekomjerna konzumacija alkohola može pridonijeti riziku, među ostalim zbog povezanosti s kroničnim pankreatitisom .
Kako biste smanjili rizik, možete: prestati pušiti održavati zdravu tjelesnu težinu redovito se kretati i hraniti uravnoteženo izbjegavati prekomjernu konzumaciju alkohola s liječnikom pratiti i liječiti kronične bolesti . Zdrave navike ne jamče da se bolest neće razviti , ali pridonose očuvanju zdravlja i smanjenju dijela rizika.
Obolijevanje pritom nije dokaz da ste nešto učinili pogrešno. Mit: Rak gušterače ne može se liječiti Rak gušterače zahtjevno je liječiti, ali postoje različite terapijske mogućnosti. Kako ističe dr.
Pashtoon Kasi , onkolog iz centra City of Hope Orange County, izbor liječenja ovisi o proširenosti bolesti, mogućnosti operacije, molekularnim obilježjima tumora i zdravstvenom stanju pacijenta. Kirurško uklanjanje tumora, kada je izvedivo, pruža mogućnost izlječenja i najčešće se kombinira s kemoterapijom .
Kod tumora u glavi gušterače može se provesti Whippleova operacija , složen zahvat kojim se uklanjaju taj dio gušterače i dijelovi okolnih organa. Nažalost, operacija nije moguća kod svih pacijenata jer se bolest često otkriva nakon što se proširila.
Kemoterapija ima važnu ulogu i može se primjenjivati prije operacije, nakon nje ili kao glavno liječenje uznapredovale bolesti. Zračenje se koristi u odabranim situacijama. Kod dijela pacijenata genska i molekularna analiza može pomoći u izboru ciljane terapije ili imunoterapije .
Primjerice, olaparib , lijek iz skupine inhibitora PARP-a, može biti terapija održavanja za određene pacijente s metastatskom bolešću i nasljednom promjenom gena BRCA1 ili BRCA2 , ako bolest nije napredovala tijekom početne kemoterapije na bazi platine.
Istražuju se i novi lijekovi usmjereni na signalne putove povezane s promjenama gena RAS, uključujući daraksonrasib. Njihova se primjena procjenjuje u kliničkim ispitivanjima. Čak i kada izlječenje nije moguće, liječenje može usporiti bolest, ublažiti tegobe i pomoći u očuvanju kvalitete života . 5.
Mit: Palijativna skrb znači odustajanje Palijativna skrb često se pogrešno poistovjećuje isključivo sa skrbi na kraju života. Međutim, njezin je cilj ublažiti simptome, bol i psihičko opterećenje povezano s ozbiljnom bolešću. Možete je primati od postavljanja dijagnoze, istodobno s liječenjem usmjerenim na tumor.
Kod raka gušterače takva podrška može uključivati: liječenje boli lijekovima ili posebnim postupcima, poput blokade živaca ublažavanje mučnine i drugih probavnih tegoba nadomještanje enzima gušterače ako je njihovo lučenje oslabljeno prehrambenu podršku zbog mršavljenja i pothranjenosti psihološku podršku vama i vašim bližnjima.
Palijativni tim također vam može pomoći da razumijete mogućnosti skrbi i izrazite svoje potrebe, želje i ciljeve. Prihvaćanje takve pomoći može olakšati svakodnevni život tijekom liječenja. 6. Mit: Klinička ispitivanja posljednja su mogućnost Klinička ispitivanja nisu namijenjena samo osobama koje su iscrpile sve druge terapijske mogućnosti.
Neka uključuju pacijente ubrzo nakon dijagnoze, prije početka liječenja, dok su druga namijenjena određenim stadijima bolesti ili osobama koje su već primale terapiju. Dr. Kasi zato preporučuje da o mogućnosti sudjelovanja razgovarate s onkologom već pri planiranju liječenja .
Uvjeti uključivanja mogu ovisiti o: stadiju bolesti prethodnom liječenju općem zdravstvenom stanju genskim i molekularnim obilježjima tumora. Sudjelovanje ne jamči bolji rezultat, a pojedino ispitivanje može uspoređivati novu terapiju sa standardnim liječenjem. Prije odluke trebate dobiti jasno objašnjenje mogućih koristi, rizika i obveza.