Pobjeda studentske liste na izborima u Srbiji donijela je veliko slavlje među građanima koji su posljednje dvije godine podržavali studentski pokret i borbu za političke promjene. Među njima je i glumac Ammar Mešić (34), koji od početka glasno podržava studente i nije skrivao svoje protivljenje vlasti Aleksandra Vučića .
Nakon objave izbornih rezultata na društvenim mrežama podijelio je snimku na kojoj od sreće skače i slavi, uz poruku: "Neka ga tu za istoriju". Mešić je zbog svojih političkih stavova, kako je ranije isticao, platio visoku cijenu, uključujući gubitak glumačkih angažmana u Srbiji i preseljenje u Zagreb.
Ipak, danas kaže da se ni zbog čega ne kaje te da bi ponovno prošao istim putem. Govorio je i o cijeni koju je platio zbog svojih uvjerenja, ali i o promjenama koje priželjkuje u Srbiji i cijeloj regiji. Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Objavu dijeli @ammarsadvam_ Na društvenim mrežama podijelili ste snimku na kojoj od sreće skačete i slavite pobjedu studentske liste. Što vam je prvo prošlo kroz glavu kada ste saznali rezultate i jeste li očekivali ovakav rasplet? Očekivao definitivno jesam.
Zato se i borim dvije godine i podržavam studente i Studentsku listu, a pored toga, protiv ove vlasti se borim od trenutka kad su kročili 2011. godine i podržavao sam svaki prosvjed protiv radikalnog režima Srpske napredne stranke Aleksandra Vučića i ostalih njegovih partija poput Šešelja itd.
Ali ne bih više trošio riječi na njih jer su definitivno otišli u zaborav. Tako da da, očekivao jesam, a prvo što mi je prošlo kroz glavu? Ja zaista ne znam što mi je prošlo kroz glavu. Prošla mi je kroz glavu sva ta borba, svi ti ljudi na ulicama, ta energija, te suze šesnaest ljudi ispod nadstrešnice.
Sve mi je prošlo kroz glavu i jednostavno nisam mogao vjerovati da smo uspjeli. Daleko od toga da sam sumnjao, ali naravno da je uvijek postojala doza onog straha da će on proglasiti pobjedu i pokušati da izazove nerede na ulicama.
Ali, hvala Bogu na tolikoj izlaznosti, ako se ne varam oko 70, 71 posto i on jednostavno nije mogao ništa više da radi, osim da prizna poraz. Uz snimku ste napisali: "Neka ga tu za istoriju". Koliko je emocija stalo u tu rečenicu i što za vas osobno predstavlja ovaj izborni rezultat?
Ja sam bio mobilni kontrolor na općini Čukarica i u tom trenutku sam razgovarao s policijom jer sam ih pozvao jer je jedan čovjek ušao s dvije vrećice na biračko mjesto nakon zatvaranja biračkih mjesta i ja sam momentalno zvao policiju, tako da sam u tom trenutku razgovarao s policijom i onda mi je prišao jedan student i kaže Vučić se obraća.
Vučić se obraća. Ja sam u tom trenutku uključio kameru da snimim jer pri tome još uvijek nisam ni znao koji je rezultat. Ali znate kad vam intuicija govori da ste pobijedili i onda sam uzeo da snimim i na snimci se apsolutno ništa ne vidi, ali se nadam da se osjeća, a osjeća se ta pravda i sve za što se borimo dvije godine.
Sve emocije su stale u tih nekoliko minuta. A za mene osobno što to predstavlja? Koja je prava riječ? Predstavlja to da sam, eto, u Srbiji bez posla već tri godine, da su pokušavali na raznorazne načine da diskreditiraju mene kao osobu i kao glumca i kao čovjeka.
Nudili mi i novce i svašta, ali zaista ja, niti moj kućni odgoj to dozvoljava niti moja neka uvjerenja i načela, tako da mi je drago da sam u ovom trenutku jučer bio na pravoj strani povijesti, onoj pravednoj. Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Objavu dijeli @ammarsadvam_ Što mislite, koja je bila ključna prekretnica koja je dovela do pobjede studentske liste? Definitivno je izlaznost birača bila ključna.
Ja kao Ammar sam se zaista trudio i pozivao mjesecima unazad da ljudi izađu na glasanje, pokušavao da dođem emocijama do njih i da im kažem kolika je neka politička pismenost zapravo bitna u ovom trenutku.
Naravno, najveći zadatak su napravili studenti jer su probudili ljude i evo baš maloprije sam se vozio taksijem i taksist je sretan koji kaže da od 2000. godine nije izašao na glasanje, ali da je sinoć izašao. Tako da ti mladi ljudi kojima ostaje Srbija su ti koji su bili zapravo prekretnica do studentske pobjede.
Što vas je najviše impresioniralo kod studenata koji su pokrenuli i iznijeli ovu borbu? Što su oni uspjeli učiniti, a što političkim strankama godinama nije polazilo za rukom?
Najviše me impresioniralo, koliko god to u ovom trenutku možda smiješno zvučalo, ali kao i prethodne dvije godine, tako i sinoć, nakon Slavije smo otišli na Konjarnik i bilo je, ne znam, tisuću ljudi, ali tih tisuću ljudi su onako limenke od piva i boce stavljali u kantu za smeće i okolo kante.
Dakle, impresionirao me najviše taj trenutak svijesti kod mladih ljudi koji će se sigurno prenositi na generacije nakon njih, a i na ove starije generacije, tako da neka kultura, obrazovanje, pravda, dostojanstvo. To je nešto što mislim da su studenti napravili.
A ono što političkim strankama godinama nije uspijevalo - pa znate što, 30 godina, ako ne i više, 35 godina su na vlasti jedni te isti. Od Miloševića, kasnije Dačića, onda Šešelja, Vučića... Dakle, to su sve jedni te isti ljudi 35 godina koji se samo smjenjuju i prelaze iz stranke u stranku zarad nekih osobnih nekretninskih dobitaka.
Sada su mladi ljudi odlučili da potpuno promijene sliku Srbije i da ukažu na probleme koje smo imali i da građani Srbije žele nova lica. Tako da mi je isto bilo jako drago kada sam sinoć vidio da su u Novom Sadu skinuli ogroman poster Vojislava Šešelja koji je tu visio 30 godina i zapalili su ga. Mislim da Srbija ide u dobrom smjeru.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu. Objavu dijeli 𝙅𝙖𝙨𝙢𝙞𝙣𝙖 𝙆𝙤𝙫𝙖𝙧𝙗𝙖𝙨̌𝙞𝙘́ (@jasmina. kovarbasic) Mnogi su studentske prosvjede promatrali kao borbu za pravdu, odgovornost i slobodnije društvo. Što mislite, kakvu su poruku studenti poslali ne samo Srbiji nego i ostatku regije? Studenti su davno rekli - pametan ne popušta, pametan se organizira!
Studenti su se dvije godine sjajno organizirali. Zaista nemam ni jednu jedinu zamjerku koju bih rekao. Mislim da su studenti cijelom svijetu, a ne samo regiji, poslali jednu snažnu poruku gdje su dvije godine pravili velike prosvjede. U Srbiji je 15. ožujka bilo skoro 800 tisuća ljudi ako se ne varam i to je sve proteklo mirno s naše strane.
Dakle, prosvjedi su bili mirni, bili su dostojanstveni. Znali smo zašto radimo, zbog koga radimo i zbog čega radimo i što želimo na kraju da postignemo. Imali smo jedan cilj. Organizirali smo se svi kao narod i uspjeli smo da pobijedimo Vučića.
Ranije ste govorili o tome da ste zbog javnog kritiziranja Aleksandra Vučića ostali bez glumačkog angažmana u Srbiji. Kada danas pogledate sve što ste prošli, od gubitka posla do preseljenja u Zagreb, osjećate li da je vrijedilo "platiti tu cijenu"?
Ne postoje riječi kojima bih opisao način na koji sam ponosan na sebe i na sve moje prijatelje, roditelje, obitelj koji su ustrajali u svemu ovome zajedno sa mnom. Da, platio sam cijenu, ali se apsolutno ne kajem, plaćao bih i dalje istu cijenu da je situacija bila drugačija. Dakle, ne bi me apsolutno ništa poremetilo.
Ali, hajde da se mi maknemo od Aleksandra Vučića više i da počnemo koristiti ljude koji će zaista donijeti dobrobit Srbiji. Što bi za vas bio dokaz da Srbija doista ide prema boljoj budućnosti? Koju biste promjenu najviše željeli vidjeti u sljedećih godinu dana? Pa evo, već sam to napomenuo. Taj trenutak skidanja Šešelja sa zgrade u Novom Sadu.
Smatram da je to jako lijepa budućnost. S druge strane, građani su se danas odmah organizirali i otišli su u Ćacilend čistiti jer je to bilo leglo kriminala i kriminalaca zahvaljujući Srpskoj naprednoj stranci i Vučiću.
Tako da sve ovo prethodne dvije godine što ste mogli vidjeti na televizijama je dokaz da Srbija ide prema boljoj budućnosti, zdravijoj budućnosti. Da mladi znaju što rade, što žele i u kojem smjeru žele da Srbija ide. Što je to što bih volio da vidim u narednih godinu dana?
Volio bih da vidim te ljude i da se zaista pokrene ta lustracija koja bi ukazala i pokazivala odakle ljudima, političarima toliki novci, nekretnine i tako dalje. Vidjet ćemo što će se sve događati. Nas uskoro čekaju i predsjednički izbori već u prosincu. Kasnije će sigurno biti i beogradski i lokalni.
Bit će raspuštanja i svega i svačega, ali mislim da smo učinili pravi korak, napravili prvi korak zahvaljujući studentima.
Da je bolja budućnost neminovna i sigurna, a eto, volio bih da u narednih godinu dana mi ostanemo baš ovakvi kakvi jesmo da čuvamo, volimo našu državu Srbiju i ono što je možda najvažnije da gradimo dobrosusjedske odnose i sa Crnom Gorom, Bosnom i Hercegovinom, Hrvatskom i svim okolnim zemljama. To je nešto što bih što bih ja volio.