Iako je njegova uporaba zabranjena, azbest se i dalje nalazi u brojnim starijim objektima. Saznajte koje bolesti može uzrokovati i kako smanjiti rizik od izloženosti.
Azbest je desetljećima bio široko korišten u građevinarstvu i industriji zahvaljujući svojoj čvrstoći, trajnosti i otpornosti na visoke temperature. Zbog dokazanih štetnih učinaka na zdravlje njegova je uporaba postupno napuštana, a u Hrvatskoj je od 1. siječnja 2006. zabranjena proizvodnja, promet i uporaba azbesta i proizvoda koji ga sadržavaju. Ipak, ta zabrana nije uklonila azbest iz postojećih građevina pa se materijali koji ga sadržavaju i danas mogu pronaći u brojnim starijim kućama, stambenim zgradama i drugim objektima.
Zdravstveni rizik od azbesta proizlazi iz činjenice da njegova vlakna, jednom kada dospiju u organizam udisanjem, mogu ostati u plućnom tkivu i s vremenom izazvati ozbiljna oštećenja. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), svi oblici azbesta pa tako i bijeli azbest (krizotil), kancerogeni su za ljude. Izloženost azbestu povezuje se s rakom pluća, grkljana i jajnika te mezoteliomom, zloćudnim tumorom ovojnica pluća i trbušne šupljine. Ona može uzrokovati i azbestozu, kroničnu plućnu bolest koju obilježava stvaranje ožiljnog tkiva.
Azbestna vlakna mogu uzrokovati ozbiljne bolesti
Jedan od najvećih problema povezanih s azbestom jest dugo razdoblje koje može proći od izloženosti do pojave prvih simptoma. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), oni se mogu javiti i 10 do 20 godina nakon kontakta s azbestom, dok kod nekih bolesti, poput mezotelioma i raka pluća, razdoblje latencije može trajati oko 30 godina ili dulje. Zbog toga se zdravstvene posljedice mogu pojaviti dugo nakon što je izloženost prestala.
Među bolestima koje azbest može prouzročiti posebno se ističe azbestoza, kod koje dolazi do postupnog stvaranja ožiljnog tkiva u plućima. Zbog toga ona gube elastičnost, što s vremenom otežava disanje. Kod azbestoze se najčešće javljaju otežano disanje i kašalj, a pri slušanju pluća mogu se čuti i karakteristični pucketavi zvukovi.
Mezoteliom je zloćudni tumor ovojnica koje obavijaju pluća i druge unutarnje organe, a izloženost azbestu povećava i rizik od razvoja raka pluća.
U početku mezoteliom može izazvati nespecifične simptome, poput povišene temperature i neobjašnjivog gubitka tjelesne težine, dok se poslije mogu pojaviti bol u prsima i otežano disanje, osobito pri fizičkom naporu. Ako zahvati potrbušnicu, mogu se javiti i bolovi u trbuhu te promjene u pražnjenju crijeva.
Iako se bolest neće razviti kod svake osobe koja je bila u kontaktu s azbestom, upravo zbog mogućih dugoročnih posljedica važno je spriječiti izloženost. Navedeni simptomi nisu specifični samo za bolesti povezane s azbestom pa sami po sebi ne znače da osoba ima takvu bolest.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), azbest se osobito široko primjenjivao u građevinarstvu od 1950-ih do sredine 1980-ih godina. Mogao se nalaziti u žbuci, izolaciji cijevi, azbestno-cementnim vodovodnim cijevima, protupožarnim vratima i brojnim drugim proizvodima. Pritom nije svaka prisutnost azbesta u objektu jednako opasna. Kako navodi HZJZ, materijal koji ga sadržava, ako je u dobrom stanju, ne predstavlja neposrednu opasnost sve dok se ne ošteti i ne počne ispuštati vlakna u zrak. Upravo zato poseban oprez potreban je pri renovaciji, adaptaciji i rušenju starijih objekata, kada nepravilnim rukovanjem takvim materijalima može doći do izloženosti azbestnim vlaknima.
Poseban oprez potreban je pri renovaciji i rušenju
Izloženost azbestu najčešće je povezana s određenim zanimanjima kao što su građevinarstvo, brodogradnja te poslovi održavanja i obnove starijih objekata. Riziku su posebno izloženi radnici koji tijekom obavljanja posla dolaze u kontakt s materijalima koji sadržavaju azbest. No izloženost nije ograničena samo na radno mjesto. Do nje može doći i u drugim okolnostima, primjerice ako se tijekom renovacije neprimjereno rukuje starim građevinskim materijalima.
Pri renovaciji, adaptaciji ili rušenju starijih objekata zato je važno najprije utvrditi sadržavaju li postojeći materijali azbest. Ako postoji sumnja, njihovo uklanjanje ne bi trebalo obavljati samostalno. Pritom je važno imati na umu da azbest ne predstavlja opasnost samo za osobe koje izravno rade s takvim materijalima, već i za druge ljude koji se mogu naći u prostoru u kojem su se vlakna oslobodila.