Od 2013. godine u školama imamo 3760 razreda manje. Na to direktno utječe iseljavanje ljudi zbog loših životnih uvjeta. Počeli su se vraćati, no za ostanak su potrebni poslovi i kvalitetniji standard životaKad je Saša Kolombo 2005. godine postao ravnatelj OŠ Drniš, matičnu i desetak područnih škola pohađalo je 912 učenika.
Otad se broj đaka, kao i područnih škola - prepolovio. U svim školama, matičnoj, te četiri područne, sada je 545 učenika. Prije sedam godina zatvorena je i škola u opjevanim Čavoglavama. - Ipak, moram naglasiti kako ove godine imamo povećanje broja učenika za deset.
Vraćaju nam se obitelji, oni koji su tijekom godina otišli iz Hrvatske u Njemačku, Irsku, ali i Hrvati povratnici. A te brojke su, zastrašujući. U posljednjih 13 godina, od školske godine 2013/2014., broj učenika smanjio se za gotovo 64. 000. Ako bi se taj broj računao u razrednim odjeljenjima, računica pokazuje da smo izgubili oko 3760 razreda.
Primjerice, u odnosu na prošlu godinu, ove je upisano oko 550 učenika manje. Samim tim, smanjuje se i broj srednjoškolaca, a potom i studenata. Dok je 2014. godine srednju školu završilo oko 34. 100 učenika, lani ih je bilo oko 4000 manje.
Male škole, mali razrediProsječni razred u Hrvatskoj tako ima manje od 17 učenika, no, naravno, razlika je između Grada Zagreba, gdje je prosjek 20,29 učenika i Ličko-senjske županije, gdje u prosjeku ima 13,20 posto učenika.
Samo su dvije županije u plusu u odnosu na 2013. godinu: Grad Zagreb bilježi rast od 2,15 posto, a Istarska županija od 1,88 posto. To su i županije gdje se bilježi najveće doseljavanje stanovnika. Tu "bijelu" kugu gledamo već godinama.
Podaci sa ŠeR-a pokazuju kako je broj učenika najviše je pao u tri slavonske županije, Vukovarsko-srijemskoj (-34,69 posto), Brodsko-posavskoj (-31,38 posto) i Požeško-slavonskoj (-31,30 posto). Ključan element je - iseljavanje stanovništva.
Upravo Vukovarsko-srijemska, Osječko-baranjska, Požeško-slavonska, Virovitičko-podravska i Ličko-senjska županija već godinama imaju najveći gubitak stanovnika, što zbog odlaska, što zbog sve manjeg broja rođene djece.' Probudila' se država- Da, najviše smo djece izgubili jer su ljudi otišli trbuhom za kruhom.
No moram priznati da se stvari napokon mijenjaju na bolje, što se tiče suradnje s državom i lokalnom upravom. Stiže projektni novac od države, nadležna ministarstva redovito nas kontaktiraju, te su susretljivi što se tiče naših potreba. I osnivač, Šibensko-kninska županija, lakše surađuje nego prije - ističe i drniški ravnatelj.
To se vidi i u povratku ljudi. U Drniš se, pojašnjava, vraćaju obitelji hrvatskog porijekla, vraćaju se na djedovinu. - Otvaraju OPG-ove, pokreću stočarstvo. Čak se i stranci počinju zanimati za zemljišta - dodaje. Slične trendove bilježe i u drugim županijama. Ove jeseni u naselju Gala u Cetinskoj krajini, ponovo je otvorena područna škola.
Od petero učenika, jedna učenica je iz Kanade i dvoje iz Njemačke. U tim malim razredima, kažu nam sugovornici iz škola,"tajna" je očuvanja područnih škola, ali i radnih mjesta za učitelje i nastavnike. Ona i tata jedini prvašićiNaime, unatoč smanjivanju broja učenika, broj nastavničkog kadra je rastao.
Same područne škole održavaju se jer Ministarstvo odobrava minimalno male razrede. Bez toga, bilo bi još više zatvorenih škola, a jednom kad se zatvore, kažu ravnatelji, teško ih je ponovo otvoriti. U Istri se bilježi porast broja učenika za 1,88 posto.
U najmanjem gradu na svijetu, u Humu u Istri, Anja Merlak bila je jedina učenica prvog razreda te 2020. godine. I to nakon punih 28 godina. - Danas idem u sedmi razred. Meni je u školi super. Idem u školu u obližnji Roč, a u razredu nas je sedam. Mala je to škola, ali s puno radosti i smijeha - rekla je Anja.
Njezin tata Aleksandar Merlak rođen je 1977. godine i također je bio jedino dijete u prvom razredu. U istu školu ide i Anjina mlađa sestra Lea. - Hum je predivno, malo mjesto s puno potencijala. Svi se međusobno poznajemo, a djeca se igraju zajedno - ispričao je Aleksandar.
Izgubili petinu stanovnikaUpravo je to motiv mnogih mladih obitelji koje se vraćaju u manja ruralna mjesta. No ključ je u onome što im se nudi. Ako nema posla, škole, liječnika, financiranja, nema ni povratka. To se vidi i županiji koja je možda i najviše osjetila veliko iseljavanje između 2001. i 2021.
Vukovarsko-srijemska županija do 2024. izgubila je petinu svoga stanovništva, odnosno oko 35. 000 ljudi. Lani je rođeno 1. 177 djece, a umrlo čak 2. 157 ljudi. Problem je i što je čak 45 posto stanovnika u dobi između 20 i 39 godina odselilo u drugi grad ili županiju, uglavnom u potrazi za poslom.
Iako grad Vukovar i županija potiču ostanak i povratak mladih, to ide polako. - U odnosu na prošlu školsku godinu imamo 30-40 djece više upisanih u škole. No zabrinjavajuće je u Vukovaru više stanovnika starijih od 65 godina u odnosnu na djecu do 14 godina - kaže dr.
Dražen Živić, demograf u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u podružnici Vukovar. - Na pad broja učenika moramo gledati kroz ono što se događalo od 2008. Bila je to godina krize kada su mnogi mladi ljudi odlučili otići za boljim uvjetima života u Irsku, Njemačku i druge zemlje. No, gledano sada, upravo je to skupina ljudi koja se vraća.
Prema našim podacima, vratilo se oko 16. 000 ljudi, najviše u Slavoniju. No, naravno da povratnici trebaju pomoć svih, pa tu intenzivno tražimo sinergiju svih ministarstava - poručili su iz Ministarstva demografije.