Europska komisija priprema novi alat kojim želi smanjiti stratešku ovisnost europskog gospodarstva o pojedinim zemljama i potaknuti kompanije da diverzificiraju dobavljače. Prijedlog bi trebao biti predstavljen početkom prosinca, uoči sastanka čelnika Europske unije.
Iako Kina nije izričito navedena kao meta novog alata, upravo se ovisnost o kineskim sirovinama i komponentama smatra jednim od glavnih rizika. Peking je 2025. tijekom trgovinskog sukoba sa Sjedinjenim Američkim Državama blokirao izvoz rijetkih zemnih metala, ključnih za zelene tehnologije, digitalnu industriju i obranu.
Iste godine europska automobilska industrija našla se pod dodatnim pritiskom nakon što je Kina ograničila pristup strateškim čipovima tijekom spora s nizozemskom vladom oko proizvođača Nexperia. "Kompanije već čine maksimum kako bi imale troškovno učinkovitu strukturu.
Ako rade s određenim dobavljačima, to je zato što oni imaju najbolju ponudu kada je riječ o proizvodu, njegovoj cijeni i učinkovitosti", rekla je zamjenica glavnog direktora BusinessEuropea Luisa Santos .
Europski povjerenik za trgovinu Maroš Šefčovič ranije je, međutim, poručio da će upravo industrija biti na prvoj liniji procesa smanjivanja ovisnosti o pojedinim dobavljačima. "Gospodarska sigurnost zajednička je odgovornost, industrija je na prvoj liniji. Moramo joj čuvati leđa, ali i industrija mora odraditi svoj dio", rekao je.
Dodao je da kompanije moraju računati i s većim troškovima otpornosti. "To znači brzo i strateški diverzificirati te uključiti trošak otpornosti u poslovne modele i geopolitičke rizike tretirati kao ono što jesu - ključne poslovne rizike."
Nisu sve ovisnosti jednako opasne Još nije poznato koji će sektori biti obuhvaćeni novim pravilima ni prema kojim kriterijima će se utvrđivati problematična ovisnost. Santos upozorava da ne bi svaku ovisnost o Kini trebalo automatski smatrati prijetnjom.
"Trebali bismo se više usredotočiti na područja u kojima vidimo da se ovisnost koristi kao oružje. Ne mislim da bi, primjerice, naša ovisnost o kineskim električnim uređajima trebala biti obuhvaćena." Dodala je i da diverzifikacija nije moguća u svim sektorima. Kina, primjerice, dominira proizvodnjom i preradom određenih kritičnih sirovina.
"U tom slučaju diverzifikacija nije opcija i to treba uzeti u obzir, osim ako se ne pojave novi izvori", rekla je Santos. Od ograničenog do širokog modela Šefčovič je kao mogući primjer naveo energetsku politiku EU-a nakon početka rata u Ukrajini, kada je Unija počela ubrzano smanjivati ovisnost o ruskim energentima.
Stručnjak Europskog vijeća za vanjske odnose Tobias Gherke smatra da bi Komisija mogla krenuti u dva smjera. "Minimalistički scenarij bio bi ograničiti diverzifikaciju na nekoliko sektora, kao što je europskim energetskim kompanijama bilo obvezno diverzificirati opskrbu", rekao je.
Takav pristup mogao bi obuhvatiti obrambenu industriju, proizvode dvojne namjene te stratešku infrastrukturu poput zdravstva i energetskih mreža. Drugi, znatno širi model uključivao bi dodatne troškove za kompanije koje prevelik dio određenog proizvoda nabavljaju iz samo jednog izvora.
"Maksimalistički scenarij bio bi reći: svatko tko više od određenog praga nekog proizvoda kupuje iz jednog izvora suočio bi se s carinama", rekao je Gherke. "Time bi ih se potaknulo da kupuju iz drugog izvora."
Takav pristup mogao bi zahvatiti znatno veći broj sektora, a eventualno poskupljenje kritičnih sirovina osjetile bi istodobno zelene tehnologije, obrambena i digitalna industrija.