Najnoviji CRO Demoskop donio je jako loše vijesti za SDP. Prema istraživanju javnog mnijenja provedenom početkom studenoga za RTL, potpora najvećoj oporbenoj stranci pala je na 17,5 posto, što je dva postotna boda manje nego u listopadu i čak šest manje nego prije godinu dana. Riječ je o najnižoj potpori SDP-u u aktualnom mandatu.
S druge strane, HDZ je i dalje prvi s 24,9 posto, ali i vladajuća stranka bilježi pad na godišnjoj razini. Na ljestvici najnegativnije percipiranih političara uvjerljivo prednjači premijer Andrej Plenković , kojeg je izdvojilo 37,3 posto ispitanika. Na drugom je mjestu predsjednik Zoran Milanović s 9,4 posto.
Zanimljiv je i odgovor ispitanih na pitanje o najvažnijim temama proteklog mjeseca. Tako je poraz Aleksandra Vučića na izborima u Srbiji izdvojilo čak 21,9 posto ispitanika, dok je inflaciju i poskupljenja kao najvažniju temu navelo 14,3 posto građana. Na trećem su mjestu ulični prosvjedi u više europskih gradova s 12,4 posto.
SDP je izgubio status nacionalne stranke Rekordno nizak rejting SDP-a, smatra Gjenero, nije najvažniji pokazatelj stanja u toj stranci. Mnogo je ozbiljniji problem dugogodišnje urušavanje njezine organizacije, gubitak političke prepoznatljivosti i kadrovsko slabljenje.
"SDP je u dubokoj krizi, koja traje od neprijateljskog preuzimanja te stranke, nakon smrti njihovog prvog predsjednika Ivice Račana ", ocjenjuje Gjenero. Analitičar je posebno kritičan prema eri Zorana Milanovića na Iblerovu trgu.
SDP je tijekom tog razdoblja izgubio ljude koji su mogli razvijati i provoditi ozbiljne javne politike, a istodobno je oslabio organizaciju koja mu je omogućavala da bude prisutan u cijeloj zemlji.
"Milanovićevo razdoblje u stranci, koje, ruku na srce, traje i danas, obilježeno je razaranjem stranačke infrastrukture, potiskivanjem ljudi koji razumiju javne politike iz stranačkog vodstva, pa i članstva u stranci.
SDP je izgubio status nacionalne stranke u pravom smislu riječi, u velikom broju regija njihova stranačka struktura jednostavno više ne postoji ili je duboko hibernirana. Niti u jednom velikom gradu više nemaju ozbiljan utjecaj", upozorava.
Taj utjecaj smatra prividnim jer SDP, kako ističe, nema prepoznatljive javne politike, a još manje prepoznatljive lidere. Zato Gjenero smatra da se problem ne može riješiti pukim popravljanjem izbornog rejtinga.
„To, a ne relativno nizak stupanj podrške birača, su glavni problemi stranke, a ne vidi se da stranačko vodstvo nastoji riješiti i jedan od tih problema”, kaže. Drugim riječima, SDP-u ne nedostaju samo birači. Nedostaje mu stranačka infrastruktura, politički identitet i kadrovi koji bi mogli ponuditi alternativu vladajućima.
Gjenero pritom upozorava da posljedice takvog slabljenja nadilaze sudbinu SDP-a. U parlamentarnom sustavu nužno je postojanje kompetitivnih političkih stranaka i mogućnost smjene vlasti. Jedna stranka ili koalicija, načelno, ne bi trebala ostajati na vlasti dulje od dva ili tri uzastopna mandata.
„Budući da je demokratski poredak nemoguć bez kompetitivnog stranačkog sustava, atrofiranje stranke koja bi trebala biti ključna u spektru lijevo od političkog centra silno je opasno za demokraciju”, upozorava. Kriza socijaldemokracije nije samo hrvatski problem Gjenero upozorava da slabljenje SDP-a treba promatrati i u širem europskom kontekstu.
Socijaldemokratska ljevica prolazi kroz duboku krizu i u konsolidiranim europskim demokracijama, a posljedice tog procesa vidljive su u jačanju populističkih i antisistemskih političkih pokreta.
Kao primjere navodi Francusku i Njemačku, gdje su prostor koji su nekoć zauzimale tradicionalne političke stranke sve više počeli popunjavati novi politički akteri.
„Istina je, socijaldemokratska ljevica u dubokoj je krizi i u konsolidiranim europskim demokracijama, a otvaranje prostora za populističke antisistemske pokrete, poput onih Marine Le Pen ili Jean-Luca Mélenchona u Francuskoj ili AfD-a, BSW-a i Linke u Njemačkoj, posljedica su slabljenja najprije socijaldemokrata, a nakon toga i stranaka desnog centra”, ističe Gjenero.
Drugim riječima, slabljenje tradicionalne ljevice ne ostaje ograničeno samo na njezin politički prostor. Kada socijaldemokratske stranke izgube snagu i sposobnost predstavljanja birača, otvara se prostor antisistemskim pokretima, a taj se proces potom širi i na stranke desnog centra.
"Za demokratski poredak u Hrvatskoj bilo bi silno važno ojačati lijevi centar, u kojem SDP nestaje, ne uspijeva održati stranačku infrastrukturu koju je nekoć imao, a Možemo niti ne pokušava ozbiljno graditi stranačku mrežu izvan Zagreba, uz iznimku Karlovca, i Istre.
Kriza SDP-a nije samo kriza jadne stranke, to je zabrinjavajući signal za 'ustavni luk' u Hrvatskoj, za spektar od demokršćanskih, preko liberalnih do lijevih i ekoloških političkih opcija. Ta kriza otvara prostor demagozima iz populističkih pokreta, koji niti ne pokušavaju razvijati ozbiljne javne politike", ističe Gjenero.
Plenković najnegativniji političar Činjenica da je Andrej Plenković uvjerljivo najnegativnije percipirani političar u Hrvatskoj za Gjeneru nije iznenađenje. „Posve je logično da je premijer najomraženiji političar u zemlji.
On kreira javne politike, on donosi odluke kojima dio birača nije zadovoljan, on snosi odgovornost za održivost javnih financija”, objašnjava Gjenero. Štoviše, smatra da bi Plenković u idućem razdoblju mogao postati još nepopularniji.
Pred Vladom su donošenje proračuna za iduću godinu i socijalni dijalog sa sindikatima, osobito onima u državnim i javnim službama, koji će postavljati visoke zahtjeve.
„Želi li održati stabilnost, poštovati maastriške kriterije i ne manje važno, stvarno obuzdati inflaciju, premijer i njegovi suradnici nemaju velikog manevarskog prostora za popuštanje”, kaže. S druge strane, predsjednik Milanović na ljestvici najnegativnijih političara ima znatno manji udio, 9,4 posto.
Gjenero to objašnjava prije svega različitim ustavnim položajem predsjednika Republike i premijera. "Predsjednik Republike zauzima najvišu, ali nevladavinsku poziciju u zemlji. On ne snosi odgovornost za financije, on ne kreira javne politike, nego samo 'brine o funkcioniranju svih sastavnica javne vlasti.
Osim toga, u proteklom razdoblju predsjednik Milanović manje se eksponirao, nije u javnost izlazio sa svojim eskapadama iz kojih je lako prepoznati njegov euroskepticizam i naklonjenost patogenim autoritarnim utjecajima, pa je i njegova nepopularnost manja."
Hrvatima važniji Vučićev poraz od inflacije Jedan od zanimljivijih rezultata CRO Demoskopa jest činjenica da je poraz Aleksandra Vučića na izborima u Srbiji za 21,9 posto ispitanika bio najvažnija tema proteklog mjeseca. Inflaciju i poskupljenja, koja izravno utječu na svakodnevni život građana, na prvo je mjesto stavilo 14,3 posto ispitanika.
Gjenero smatra da odgovor na pitanje zašto je Srbija bila važnija od inflacije treba tražiti u medijskom prostoru i temama koje su dominirale prethodnih tjedana. „Ispitanici u istraživanjima javnog mnijenja odazivaju se na to koje su teme u medijima bile dominantne u prethodnom razdoblju.
Otuda i veliko značenje koje ispitanici daju procesima u Srbiji”, objašnjava. Ipak, upozorava da zbivanja u Srbiji ne utječu bitno na političke procese u Hrvatskoj. Unatoč brojnim problemima hrvatskog demokratskog sustava, smatra da dvije zemlje nisu usporedive.
"Koliko god možemo biti nezadovoljni disfunkcijama u hrvatskom demokratsko poretku, stanje u Hrvatskoj jednostavno nije usporedivo s onim kakvo je dosad bilo u Srbiji. Hrvatska ima pluralističku demokraciju, obilježenu brojnim problemima, ali pluralističku.
HDZ ima neka obilježja dominantne političke stranke, ali njegov utjecaj je neusporediv s onim kakav je bio utjecaj Vučićevog SNS-a u srbijanskoj političkoj areni, obilježen dvotrećinskom parlamentarnom većinom i dominacijom u svim jedinicama lokalne samouprave (osim jedne gradske općine u gradu Nišu)", smatra Gjenero te podsjeća da HDZ ima minimalnu koalicijsku većinu.
"Jedina razina na kojoj je stranka stvarno u dominantnom položaju je reigionalna, županijska samouprava, a na razini lokalne samouprave kontrolira oko polovine gradova i općina (oko 60 od 128 gradova i oko 205 od 428 općina)", navodi. Nastavljajući o promjenama u Srbiji, Gjenero upozorava na političku neizvjesnost nakon Vučićeva poraza.
„Sve demokratske, i opozicijske i prorežimske političke stranke su zbrisane iz političke arene, niti jedna od onih koje su nastupile na izborima nije prešla nizak izborni prag od 3 posto”, ističe. Veliko je pitanje, dodaje, može li se Vučićev SNS, koji je funkcionirao kao pokret vlasti, održati u oporbi.
Opasno je zagovarati 'pokret mladih' u Hrvatskoj Studentsku listu Gjenero ne smatra klasičnom političkom strankom. "Oni nisu stranka nego relativno nestrukturirani demokratski pokret, i vrlo je teško procijeniti kako će se on „raslojavati”, hoće li to biti inkubator za stvaranje budućih demokratskih političkih stranaka.
Silno je opasno to što ljudi koji nemaju temeljnih znanja o političkim procesima danas zagovaraju „pokret mladih” u Hrvatskoj, koji bi proveo proces nalik rušenju autoritarnog poretka u Srbiji", upozorava Gjenero. Upitali smo analitičara što se promijenilo s inflacijom, zašto više nije goruća tema u Hrvata?
"Problem inflacije je jedan od najvećih problema Hrvatske, ali objektivno on nije „obilježje proteklog mjeseca”, jer se s inflacijom suočavamo mjesecima, ona je dijelom uzrokovana popuštanjem čvrstog proračunskog ograničenja i porastom plaća, ali je u proteklom razdoblju ipak prije svega 'uvezena'."
Zanimljivo je da u činjenici što inflacija nije na prvom mjestu među temama koje zaokupljaju birače vidi i jednu pozitivnu stranu.
„Dobro je da inflacija nije ključna tema u biračkom tijelu, jer bi to značilo da se i u Hrvatskoj događa ono što se događa u razvijenim europskim demokracijama – da sve više jača egzistencijalni strah građana i strah od gubitka socijalnog statusa”, kaže.
Takvi strahovi, upozorava, mogu otvoriti prostor političkim manipulacijama i populističkim pokretima. Upravo je to, smatra, jedan od razloga zbog kojih ekonomska nesigurnost i slabljenje tradicionalnih političkih opcija zaslužuju posebnu pozornost.