Danas je posebno uređen tramvaj posvećen dijabetesu vozio je zagrebačkim ulicama, a građani su imali priliku besplatno provjeriti razinu šećera u krvi i krvni tlak te razgovarati sa zdravstvenim stručnjacima...
Ajme, gospodine, pa šećer vam je 18!, uzviknula je jedna medicinska sestra, volonterka Zagrebačkog dijabetičkog društva, jučer u dijabetičkom tramvaju nakon što je Jakubu Kaljošiju (76), u okviru javnozdravstvene akciju "Ulicama grada - svjesnost o dijabetesu" uoči sutrašnjeg Svjetskog dana šećerne bolesti, izmjerila šećer uz pomoć aparatića.
- Aha, imam dijabetes tipa 1, ali nisam bio na kontroli dvije godine. Terapiju uzimam, ali očito mi ne odgovara. Ove sestre dale su mi uputnicu da otiđem liječniku opće prakse i da me pošalje na 'Vuk Vrhovec' i da mi promijeni terapiju - kaže nam Jakub, koji dijabetes ima deset godina.
On je samo jedan od mnogobrojnih ljudi koji su na poziv volontera Društva danas ušli u ZET-ov tramvaj, koji je tijekom dva sata (od 10 do 12) vozio zagrebačkim ulicama, na trasi od Ljubljanice, Trga bana Josipa Jelačića, Glavnog kolodvora i Kvaternikova trga, kako bi se odvezli na svoju destinaciju, a usput se i prekontrolirali.
- Već četvrtu godinu zaredom surađujemo sa ZET-om. Ideja za ovu akciju došla je od naših članova koji su u tramvaju ljeti vidjeli da putnici nose senzore na tijelu. Tako je akcija zaživjela. Uvijek smo posjećeni, kontroliraju se uglavnom starije žene u mirovini, iako ima i mlađih, a muškarci su rijetki.
U svijetu je dijabetes veliki problem i jako raširen, a u Hrvatskoj je 405. 000 oboljelih od dijabetesa, od toga najviše oboljelih od tipa 2 (preko 90 posto), koji se pravilnom prehranom i kretanjem može prevenirati ili barem odgoditi. Ljudi se općenito slabo kontroliraju.
Za svoj automobil jedanput godišnje obavezno moramo otići na tehnički pregled, a o svojem tijelu ne vodimo računa. I tako godinama - kazala nam je predsjednica Zagrebačkog dijabetičkog društva, dijabetologinja, dr. Manja Prašek i dodala da bi ljudi barem jedan pregled godišnje trebali odraditi.
Posebno važan rezultat akcije bio je ukupno 228 obavljenih mjerenja šećera u krvi i krvnog tlaka. Pritom je kod sedam odraslih utvrđena povišena vrijednost glukoze u krvi. Te osobe dobile su stručnu pomoć, informacije i upute medicinskog tima o potrebi daljnje liječničke obrade.
A rezultati su još jednom potvrđuju koliko su preventivne aktivnosti, dostupnost osnovnih zdravstvenih provjera i pravodobno informiranje građana važni. Građani su se mogli posavjetovati, osim s dijabetolozima, med. sestrama i farmaceutima, i s kineziolozima i s nutricionistima s NZJZ-a "Dr.
Andrija Štampar", koji su građanima davali stručne savjete o prevenciji i kontroli šećerne bolesti, prehrani, prvenstveno mediteranskoj, kao i o kretanju te o procesu skidanja kilaže, što je kod osoba oboljelih od šećerne bolesti vrlo važno.
Akcija je još provedena u suradnji i s Kliničkom bolnicom "Sveti Duh" i Studentskom sekcijom za endokrinologiju i dijabetologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, uz podršku partnera Abbott, Eli Lilly, MediLigo i Zagrebačkog električnog tramvaja (ZET).
Dnevnik prehrane i aktivnost Pravilna prehrana izuzetno je važna i za dijabetičara je važno da to nauče čim prije. Novooboljelima radim plan s individualnim pristupom jer je svaki organizam drugačiji. Kada nam ljudi dođu na savjetovanje na Štampar prvo ih pitamo o njihovim prehrambenim navikama, i pokušavamo ih uklopiti u novi plan.
Prvo zapišu dnevnik prehrane, i nakon toga osvijeste zapravo što jedu, pa pomalo počinju osluškivati svoj organizam - kaže nam nutricionistica Jelušić.
I aktivnost je isto važna pa nam kineziologinja Jelena Čvrljak kazuje da je zabrinjavajuća činjenica da je 60 posto naše populacije povećane tjelesne težine, a pogotovo da su tom riziku izložena djeca. Također kod slaganja plana aktivnosti, pokušavamo je prilagoditi pacijentima da ona bude dugoročno održiva jer kontinuitet je bitan.
Uglavnom starijima pripisujemo aktivnosti poput hodanja ili bicikla od kojih nema rizika za zdravlje. Važno nam je i da ljudi shvate da nije problem samo smršavjeti, nego da je veći uspjeh da skinu tek koju kilu dali da vježbom povećaju udio mišićne mase u tijelu - kaže nam kineziologinja.
- Inzulinska rezistencija utječe na sve organe, oslabljuje se inervacija, cirkulacija u nogama, gubi se osjet pa sve to vodi i do infarkta i inzulta, čak i oštećenja bubrežne funkcije i vida - dodaje dr. Prašek koja je nekad radila na Vuk Vrhovec, a danas je u mirovini.
Sretna je što svojim znanjem može doprinijeti edukaciji građana na ovakav način. - Ljudi su najprije zapanjeni, no kad shvate da im želimo pomoći oduševe se, i što je najvažnije dobe upute i sa svakom našom stručno osobom vole popričati. Onima kojima nađemo povišene vrijednosti odmah šaljemo dalje na obradu - kaže dr. Prašek.
Na tri punkta duž tramvaja koji je mjestimično bio vrlo popunjen, osim šećera, mjerio se i tlak. No, tlak je ljudima većinom bio u granicama normale, i ne viši od 140, što je i gornja granica, no ako su je i prešli mlade doktorice Jana i Demi upozorile su ih da se jave svojem liječniku. Dođite, dođite!
Volonterka Društva Silvia bila je zadužena za samu koordinaciju putnika. - Dobar dan, idemo do Trga, slobodno uđite i testirajte razinu šećera i tlak. Ne bojte se, ništa vas ne košta - pozivala je čekače na stanici da se slobodno ukrcaju. Neki su oklijevali, nekima nije bilo 'usput', ali većinom su ulazili i s radošću se testirali.
Nevenka (72) nam se pohvalila da ima šećer 4,6, jer je još uvijek aktivna. -Imam dvije unučice blizankinje za kojima trči, puno hodam, a i mama od 95 godina mi je još živa. To su po mome geni, iako ne kažem da ne pazim, kuham, itd - kaže nam ova umirovljenica koja je nekad predavala prehranu pa je morala biti fit. Što je očito održala i do danas.
- Izbjegavam industrijsku hranu, kupujem hranu na tržnici, i ne mora biti baš sve domaće, ali da je svježe i prirodno, to je dovoljno - govori i pozdravlja nas na sljedećoj stanici.
Uglavnom su se testirali stariji građani, iako je bilo i ljudi u četrdesetima, za koje jedna od medicinskih sestara koje su 'pikale' kaže da su ugrožene skupine jer se inzulinska rezistencija ne može nekada vidjeti mjerenjem, već samo na posebnim testovima, dok takvo stanje može potrajati i deset godina, prije razvoja šećerne bolesti.
- Mene je recimo, na dodatna testiranja uputio ginekolog - kazala nam je sestra Ira, inače zaposlena u Domu zdravlja Zagrebačke županije, ali i dugogodišnja članica Zagrebačkog dijabetičkog društva. Gospođa Edica (79), koja je imala uredne nalaze, otkrila nam je da formu održava planinarenjem po 7 do 8 kilometara i u poznim godinama.
Šećer joj je bio 6,1 nakon doručka, a tlak za udžbenike, 120/70. Priznala nam je da rijetko jede slatko. - Imala sam s tatom dijabetičarom velikih problema, pa sam naučila čuvati se - kazala nam je ova stomatologinja u mirovini. Vesna (80) otkrila nam je da s dijabetesom živi više od 60 godina. Osim snažne discipline, danas joj bolest olakšavaju senzori za očitavanje šećera u krvi, pa se ne mora "bosti". Šećer, kaže, provjerava 'x' puta na dan.