Kampanja Movember svake godine skreće pozornost na bolesti koje pogađaju muškarce. Urolog Igor Tomašković govori o važnosti PSA testa, rizičnim čimbenicima i simptomima koje ne treba zanemariti.
Studeni je mjesec posvećen podizanju svijesti o muškom zdravlju, a kampanja Movember svake godine podsjeća na važnost prevencije i ranog otkrivanja bolesti poput raka prostate i raka testisa. Iako se o tim dijagnozama danas govori otvorenije nego prije, mnogi muškarci i dalje odgađaju odlazak liječniku, često sve dok se ne pojave prvi simptomi. Upravo je to, ističe prof. dr. sc. Igor Tomašković, predsjednik Hrvatskog urološkog društva i predstojnik Klinike za urologiju KBC-a Sestre milosrdnice, jedan od najvećih izazova kada je riječ o raku prostate, koji u ranim stadijima najčešće ne uzrokuje nikakve tegobe.
Zato je važno znati kada započeti s preventivnim pregledima, koje čimbenike rizika ne treba zanemariti i zašto uredan osjećaj zdravlja ne znači nužno da je sve u redu. Napredak u dijagnostici i liječenju, ističe, danas omogućuje ranije i preciznije otkrivanje raka prostate, ali i individualiziran pristup svakom pacijentu. Dijagnoza pritom ne znači uvijek da je potrebno odmah započeti liječenje, a sve se veća pozornost posvećuje i očuvanju kvalitete života nakon terapije. Važno je ne zaboraviti ni rak testisa, koji najčešće pogađa mlađe muškarce i kod kojeg prepoznavanje prvih promjena može biti presudno.
– Movember je dobra prilika da podsjetimo muškarce na važnost zdravlja, ali volio bih da ta tema ne ostane rezervirana samo za studeni. Briga o vlastitom zdravlju trebala bi biti stalna – ističe dr. Tomašković.
Važnost kontinuirane edukacije i podizanja svijesti o muškom zdravlju naglašavaju i u Hrvatskoj ligi protiv raka, koja kroz javnozdravstvene akcije i edukativne aktivnosti nastoji potaknuti muškarce na otvoreniji razgovor o bolestima poput raka prostate i raka testisa te približiti im važnost preventivnih pregleda i ranog otkrivanja.
– Takve inicijative iznimno su važne jer informiranost i edukacija mogu pomoći u uklanjanju straha, predrasuda i nelagode zbog kojih muškarci ponekad odgađaju odlazak liječniku. Važno je da poruka o brizi za zdravlje dopre do svih generacija muškaraca. Movember nije samo simbolično puštanje brkova i brade, nego poziv na odgovornost prema vlastitom zdravlju. Briga o zdravlju muškaraca ne smije biti tema samo tijekom studenoga, već trajna životna navika – ističe dr. Neda Ferenčić Vrban, glavna tajnica Hrvatske lige protiv raka.
Iako primjećuje da muškarci danas otvorenije razgovaraju o zdravstvenim problemima i sve češće sami traže preventivne preglede, dr. Tomašković upozorava da se mnogi i dalje liječniku javljaju tek kada se pojave tegobe. Za razliku od žena, koje su uglavnom od mladosti naviknute na redovite ginekološke preglede, muškarci nemaju jednako razvijenu naviku preventivnih kontrola. Često polaze od pretpostavke da, ako nemaju nikakvih smetnji, nema ni potrebe za odlaskom liječniku.
Rak prostate često nema simptoma u početnoj fazi
Posebno je to problematično kod raka prostate, koji u početnoj fazi najčešće ne izaziva simptome. Riječ je o najčešćem zloćudnom tumoru muškaraca, ako izuzmemo nemelanomske tumore kože. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, tijekom 2023. godine dijagnosticiran je kod 2927 muškaraca, što znači da je u prosjeku svakoga dana tu dijagnozu dobilo osam muškaraca. Iste godine od raka prostate umrlo je 758 muškaraca.
– Najvažniji čimbenik rizika jest dob. Bolest je rijetka prije pedesete godine, a njezina učestalost raste sa starenjem. Važna je i obiteljska anamneza. Ako su otac ili brat imali rak prostate, osobito u mlađoj životnoj dobi, rizik je veći – objašnjava dr. Tomašković.
Na povećan rizik mogu upućivati i određene nasljedne genske promjene, primjerice mutacije gena BRCA, koje mogu povećati vjerojatnost razvoja bolesti i utjecati na njezinu agresivnost. Upravo zbog različitih čimbenika rizika ne bi svi muškarci trebali započeti s testiranjem u istoj životnoj dobi.
Za većinu muškaraca razgovor s liječnikom o PSA testiranju ima smisla započeti oko 50. godine. Oni s obiteljskom poviješću raka prostate, upozorava dr. Tomašković, osobito ako je otac ili brat obolio prije 60. godine, trebali bi razmotriti raniji početak testiranja, već od 45. godine. Kod muškaraca koji su nositelji određenih nasljednih mutacija, primjerice BRCA2, preporuka je započeti već oko 40. godine.
Važno je pritom znati da to ne znači kako svaki muškarac nakon pedesete mora svake godine odlaziti urologu. Na temelju početne vrijednosti PSA, dobi i drugih čimbenika liječnik može procijeniti individualni rizik i odrediti koliko često treba ponavljati testiranje.
U Hrvatskoj je 1. veljače 2024. počela provedba Posebnog programa za probir i rano otkrivanje raka prostate, usmjerenog na muškarce od 55 do 69 godina koji nikada nisu bolovali od raka prostate i nisu radili PSA test u prethodnih 12 mjeseci. Program se provodi na području Grada Zagreba, a u njegovu provedbu uključeni su domovi zdravlja te KBC Zagreb i KBC Sestre milosrdnice.
Povišen PSA ne znači automatski rak
Posebno mjesto u ranom otkrivanju raka prostate ima PSA, odnosno prostata specifični antigen, čija se vrijednost određuje jednostavnom pretragom krvi. Riječ je o bjelančevini koju proizvodi prostata, a njezina povišena vrijednost ne znači automatski da muškarac ima rak, upozorava dr. Tomašković. PSA može biti povišen i zbog dobroćudnog povećanja prostate, upale ili drugih razloga. S druge strane, postoje i muškarci koji imaju rak prostate, a vrijednost PSA nije im izrazito povišena.
– Pacijentima često kažem da je PSA svojevrsni alarm. Ako se alarm oglasi, ne znači odmah da je kuća u plamenu, ali svakako trebamo provjeriti zbog čega se oglasio – objašnjava dr. Tomašković.
Zato se odluka o daljnjoj obradi nikada ne donosi samo na temelju jedne vrijednosti PSA. U obzir se uzimaju dob muškarca, veličina prostate, prethodni nalazi i obiteljska povijest bolesti. Kod umjereno povišenih vrijednosti često se najprije ponavlja testiranje, a ako postoji potreba za dodatnom obradom, slijedi magnetska rezonancija prostate. Kako ističe dr. Tomašković, danas su mogućnosti procjene rizika znatno bolje nego prije desetak godina, zbog čega muškarci ne bi trebali paničariti zbog povišenog nalaza, ali ga nikako ne bi smjeli ni zanemariti.
Važno je pritom razlikovati simptome dobroćudnog povećanja prostate od znakova koji mogu upućivati na druge probleme. Otežano mokrenje, učestalo noćno ustajanje ili slabiji mlaz mokraće češće su posljedica dobroćudnog povećanja prostate nego raka. Te se bolesti, međutim, međusobno ne isključuju. Ako se pojave problemi s mokrenjem, krv u mokraći ili druge tegobe, potrebno je javiti se liječniku, ali ne treba čekati simptome kako bi se razmišljalo o ranom otkrivanju raka prostate.
Magnetska rezonancija omogućuje precizniju dijagnostiku
Velik napredak ostvaren je i u samoj dijagnostici. Magnetska rezonancija prostate postala je jedan od ključnih dijelova obrade jer liječnicima omogućuje prepoznavanje sumnjivih područja i procjenu vjerojatnosti postojanja klinički značajnog tumora.
– Ako je biopsija potrebna, možemo uzimati uzorke ciljano, upravo iz tih područja. Pritom često koristimo takozvanu fuzijsku biopsiju, kojom povezujemo slike magnetske rezonancije i ultrazvuka. Prema potrebi uzimamo i dodatne uzorke iz drugih dijelova prostate. Sve se više primjenjuje i transperinealna biopsija, kod koje se uzorci uzimaju kroz kožu međice, a njezina je važna prednost znatno manji rizik od infekcijskih komplikacija – napominje.
Suvremene metode ne služe samo ranijem otkrivanju bolesti nego i razlikovanju agresivnijih tumora, koji zahtijevaju liječenje, od onih sporijeg rasta koji možda nikada neće ugroziti život bolesnika. Upravo je izbjegavanje nepotrebnog liječenja jedan od važnih ciljeva suvremene urologije.
– Dijagnoza raka prostate ne znači automatski operaciju ili zračenje. Rak prostate vrlo je heterogena bolest i ne može se olako uspoređivati među bolesnicima. Neki tumori rastu sporo i godinama ne predstavljaju ozbiljnu prijetnju zdravlju, dok su drugi agresivniji i zahtijevaju pravodobno liječenje – ističe dr. Tomašković.
Zato se kod muškaraca s rakom prostate niskog rizika sve češće primjenjuje aktivno praćenje, koje podrazumijeva redovite kontrole PSA, magnetsku rezonanciju i, prema potrebi, ponovljene biopsije. Ako nalazi pokažu da bolest napreduje, može se započeti s liječenjem. Takav pristup pacijentima ponekad nije lako prihvatiti jer im sama dijagnoza raka stvara osjećaj da je potrebno odmah reagirati. No jedan od velikih pomaka suvremene urologije upravo je spoznaja da ne zahtijeva svaki tumor trenutačno liječenje.
Liječenje se prilagođava svakom pacijentu
Kada je terapija potrebna, dodaje dr. Tomašković, među standardnim mogućnostima za lokalizirani rak prostate su radikalna prostatektomija i suvremena radioterapija. Robotska kirurgija omogućuje preciznije izvođenje operacije, dok napredne tehnike zračenja omogućuju usmjeravanje doze na područje koje se liječi.
Razvijaju se i fokalne metode, kojima se nastoji uništiti samo dio prostate zahvaćen tumorom. Jedna od njih je ireverzibilna elektroporacija, koju su nedavno prvi put u Hrvatskoj primijenili upravo u Klinici za urologiju KBC-a Sestre milosrdnice.
– Riječ je o zanimljivom pristupu, osobito zbog mogućnosti očuvanja funkcije prostate, ali moramo biti oprezni. Još uvijek nemamo dovoljno dugoročnih podataka da bismo takvo liječenje mogli smatrati ravnopravnom zamjenom za standardne metode – upozorava dr. Tomašković.
Odluka o načinu liječenja donosi se individualno, uzimajući u obzir ne samo obilježja tumora nego i dob, opće zdravstveno stanje, očekivano trajanje života, moguće nuspojave i osobne prioritete pacijenta. Cilj nije samo uspješno liječiti bolest nego pritom, koliko god je moguće, sačuvati kvalitetu života.
– Strahovi od inkontinencije i erektilne disfunkcije opravdani su i ne treba ih umanjivati. Kada muškarcu kažete da ima rak prostate, naravno da mu je prvo pitanje može li se izliječiti. Ali vrlo brzo dolaze i druga pitanja: hoću li moći normalno mokriti, hoću li imati problema s erekcijom i kako će izgledati moj život nakon liječenja? – kaže dr. Tomašković.
Inkontinencija i erektilna disfunkcija moguće su posljedice radikalne prostatektomije, no rezultati su danas znatno bolji nego prije nekoliko desetljeća. Robotska kirurgija omogućuje bolju vizualizaciju operacijskog polja i preciznije pokrete instrumenata, što je osobito važno pri očuvanju živčanih i drugih anatomskih struktura odgovornih za erekciju i kontrolu mokrenja. Pritom je očuvanje tih struktura moguće samo ako je onkološki sigurno. Uspjeh ne ovisi samo o tehnologiji nego i o iskustvu kirurga, obilježjima tumora te funkciji pacijenta prije liječenja.
Radioterapija ima nešto drukčiji profil nuspojava. Inkontinencija je nakon zračenja u pravilu rjeđa nego nakon operacije, ali mogu se pojaviti smetnje mokrenja, crijevne tegobe, suženje mokraćne cijevi i postupno pogoršanje erektilne funkcije. Zato ne postoji jedna metoda koja je najbolja za sve pacijente.
Rak testisa najčešće pogađa muškarce između 15. i 40. godine
Osim raka prostate, važan dio razgovora o muškom zdravlju odnosi se i na rak testisa, koji se za razliku od raka prostate najčešće dijagnosticira kod mlađih muškaraca.
– Rak testisa najčešće se javlja kod mladih muškaraca, osobito između 15. i 40. godine života. Upravo zato o njemu treba govoriti i s mladima, koji uglavnom ne razmišljaju o mogućnosti da bi mogli oboljeti od zloćudne bolesti – upozorava dr. Tomašković.
Najčešći prvi znak raka testisa bezbolna je kvržica ili otvrdnuće u testisu, a ponekad muškarac primijeti da je jedan testis postao veći ili drukčiji na dodir. Može se javiti i osjećaj težine u mošnji. Budući da promjena najčešće ne boli, neki muškarci odgađaju pregled, nadajući se da će sama nestati.
Dr. Tomašković zato mladim muškarcima savjetuje da upoznaju vlastito tijelo i povremeno obrate pozornost na promjene na testisima, primjerice tijekom tuširanja. Svaku novu kvržicu, otvrdnuće ili povećanje testisa potrebno je provjeriti kod liječnika. Pritom ne treba odmah pomišljati na najgore jer postoje brojne dobroćudne promjene koje se pregledom i ultrazvukom mogu brzo razjasniti. Iznenadna jaka bol u testisu zahtijeva hitan pregled zbog mogućnosti torzije testisa.
– Ono što je dobro jest da se rak testisa jako dobro i uspješno liječi. Riječ je o jednom od najizlječivijih zloćudnih tumora. Velika većina oboljelih može se trajno izliječiti, čak i kada je bolest u trenutku dijagnoze proširena – zaključuje prof. dr. sc. Igor Tomašković.