Donald Trump, Xi Jinping i Vladimir Putin sjedili su za istim stolom 90 minuta i nakon toga objavili "zajedničku izjavu o miru".
Tamo pišu da su predani održavanju stabilnosti, da se nuklearni rat nikada ne smije voditi, da bi trebalo reformirati UN, ali i da Međunarodni kazneni sud, koji Putina traži zbog ratnih zločina u Ukrajini, ne smije zloupotrebljavati nadležnost.
Rat u Ukrajini nije bio u fokusu, a nakon susreta Putin je zaprijetio osvetom za napad na Krimski most i Ukrajince usporedio s nacistima. O sadržaju i posljedicama ovog "povijesnog sastanka" u studiju RTL Direkta govorio je povjesničar Tvrtko Jakovina. Je li ovo povijesni ili "povijesni" susret?
Tri najveće nuklearne sile na svijetu prvi put u ovakvom formatu. Čovjek koji je bio formalno vođa slobodnog svijeta s dvojicom koja se ne bi mogla svrstati u tu kategoriju. Ima ponešto povijesnosti u svemu ovome.
Susret velike trojice da je Kinez bio prisutan je posljednji put bio 1943. godine kada je Chiang Kai-shek došao u Kairo i susreo se s Churchillom i Rooseveltom . Ima nešto povijesno, ali čini mi se više pompe u organizaciji i dvojbeno je hoće li biti povijestan po posljedicama. Što kažete na trenutak kada je Trump nazvao Putina prijateljem?
To je u skladu s onim što smo ovih godina, još od prvog mandata, gledali. Pomalo to dolazi sa skupovima na vrhu i političarima koji se vrlo brzo zovu braćom, a nekad prijateljima. Mnogi će to zamjeriti američkog predsjedniku i ne mislim samo na Kijev u tom slučaju. Gdje je taj 'art of the deal'?
Čuli smo i kod prvog sastanka na Aljasci da je to sve umijeće pregovaranja, to Trump tako radi. U redu je da priča s njim, sad opet vidimo prisno pričanje prema Putinu. Gdje su popuštanja koja se mogu očekivati s ruske strane? Ne mislim da će biti popuštanja s ruske strane, ne samo zbog toga što je sastanak završen u svjetlu razbuktavanja rata.
S jedne strane gađanja mostova unutar Ukrajine koji dijele Ukrajinu na dva dijela i što bi neki smatrali kao povijesni cilj da se po Dnjepru Ukrajina podijeli. S druge strane udarac na ono što je bio najveći europski most i ponos ruske mašinerije kojim je Krim povezan s Rusijom.
Osim toga, nekoliko sati nakon završetka ovog kineskog samita, počeo je sastanak Koalicije voljnih s dvojicom američkih predstavnika koji su sugerirali nešto drugo i da Ukrajina ne ostaje sama. Ne čini mi se da se u tom smislu dogodilo nešto osobito.
Međutim, imate američkog predsjednika koji je govorio o sjajnoj atmosferi, dočeku kakav se nije dogodio nikada. Kineski vođa ga je dočekao na aerodromu što obično ne čini i ako usporedite na koji način je dočekan, odnosno nije dočekana japanska premijerka, to je jasan kontrast.
Dodirnuli su se nekoliko točaka o kojima oni mogu razgovarati - o nuklearnom oružju, o Ujedinjenim narodima gdje su sve tri stalne članice Vijeća sigurnosti i o miru kao nekakvom cilju koji prolazi poput pijeska između prstiju. Kao nagrada za Miss Universe i mir u svijetu. Je li mogla ta izjava biti općenitija nego što je? Ne.
Nakon 90 minuta razgovora koje je ipak na marginama, iako je zasjenio sve ono što se u važnom kineskom gradu događalo, teško da smo mogli očekivati više. S te strane možda tu formu, činjenicu da su se našli i činjenicu da su zapravo možda za budućnost postavili format u kojem će se pregovarati.
Konačno je kineski vođa rekao - kad velike sile razgovaraju, onda je svijet miran. Ili nema ratova u svijetu. Ako je to budućnost, onda zapravo trebamo zaključiti od hladnoratovskih se obrazaca doista odustalo. Ovo je taj novi svijet ili svijet koji nalikuje na neki drugi svijet od više od 80 godina unatrag, ali ne na ono što smo imali dosad.
Nisu nešto posebno zaključili i rekli. Ali, hoće li Putin nakon ovakvog sastanka biti više ohrabren u svojim nastojanjima? I pomisliti - ja sam supersila koja sad ravnopravno sjedi za stolom. Mislim da je Putin čak ne samo kratkoročno, najveći dobitnik ovoga sastanka.
Dakle, on je pokazao ili on je akceptiran kao jedan od predstavnika supersila, što Rusija zapravo od kraja Hladnog rata neprestano traži i nekad traži agresivnije. To mu se sada dogodilo. S druge strane, imali ste i u protokolu onaj trenutak da ga Xi stavlja na jednoj od fotografija, u jednom trenutku između ili do svoje supruge.
Iako sam ja posljednji koji bi o tome trebao nešto govoriti, još, kažu, on je niži od Kineskinje na toj fotografiji, ali ne mislim da je to važno. Ja mislim da je on izvukao što se tiče povratka među najvažnije i načina na koji je tretiran, da je on izvukao puno više nego što je objektivno smio. Sastala se koalicija voljnih.
Imali smo izjavu predsjednika Zelenskog koji je rekao ne može se o Ukrajini i bez Ukrajine. Na tom tragu govore danas europski lideri. Ali što je ustvari uloga Bruxellesa i kakva bi trebala biti reakcija nakon ovakvog sastanka? Što je uloga Bruxellesa mi je manje jasno.
Znamo da imamo ulogu Koalicije voljnih koja je rekla da će, koliko god treba ili ponovila tu frazu, koliko god treba do pobjede ili do nekog dogovora Ukrajine i Rusije, toliko će stajati iza Ukrajine. I opet smo imali jednu konferenciju za tisak na kojoj su bili predstavnici najmoćnijih europskih sila.
Dakle, Britanci, Francuzi, Nijemci koji su bili domaćini, koji su priopćili o čemu je bila riječ. Tako da mi se čini da se rat nastavlja. Kad pitate prosječnog Ukrajinca, prema procjenama onih koji ispituju javno mnijenje, smatraju da do 2028. godine neće biti ništa drugo, da će se nastaviti boriti i da su se spremni nastaviti boriti.
Europljani su se očito spremni nastaviti boriti. Očito je i Putin spreman nastaviti rat ili sada najavljuje osvetu za ove strateške udarce po mostu kojega je dobio, tako da mi se čini da je to nešto s čim ulazimo u zimu 2027. godine. Znači Europa nastavlja davati svoje oružje bez ikakvih američkih sugestija, možda da ne dajemo toliko oružje?
Pogotovo ovih Putinovih zamjerki na to... Neki od novinara su postavili pitanje nisu li Amerikanci zainteresirani da prodaju što više oružja Europi koje Europa onda daje Ukrajincima, tako da tu imamo sve ono što zapravo se također godinama govori. Dakle, Amerika, bez obzira na Trumpovu vladavinu, nije postala puno siromašnija.
Ona u ekonomskom smislu napreduje relativno solidno što može biti zapravo posljedica te želje s američke strane da se dođe do rata ne bi li se došlo do nekog sporazuma i u Ukrajini i u Rusiji oko nafte ili nečega što je također jedna od tema razgovora, odnosno energije. Tako da su, ja bih rekao, Kinezi isto dobili jedan dio onoga što su htjeli.
Ali za stolom ste imali trojicu lidera od kojih dvojica podupiru Iran, što je protiv Sjedinjenih Američkih Država i koji su u različitom odnosu prema Sjedinjenim Državama što se tiče Ukrajine. To je tako pomalo neobično jer je sastanak završen bez konkretnih poteza.
Hoće li biti povijestan, osim po tome što smo se fotografirali i što će ga povjesničari slagati kao susrete na vrhu velike trojice ili velikih nekih drugih, nisam siguran. Nismo doznali je li Trump pitao Xi Jinpinga za navodnu kinesku špijunku koja je bila s Jensenom Huangom, bivšim šefom Nvidije? Navodno se za vrijeme večere ili ručka kratko o tome govorilo, ali kako je Trump rekao i vjerojatno točno - oni špijuniraju nas i mi špijuniramo njih pa ništa osobito.
