Filmski opus Bore Todorovića obuhvaća više od trideset igranih filmova i gotovo stotinu televizijskih uloga, a mnoge od njih danas imaju kultni status.
Jedna od najpoznatijih svakako je uloga Đenke u filmu "Maratonci trče počasni krug" iz 1982. godine, gdje je utjelovio pionira kinematografije u provinciji Njegovo flegmatično lice i nevjerojatan sposobnost da nasmije publiku i u najozbiljnijim trenucima učinili su ga pravom ikonom regionalnog filma.
Borivoje Bora Todorović nije bio samo glumac, već institucija za sebe čije replike i danas rado citiramo u svakodnevnom razgovoru. Rođen je u Beogradu na današnji dan 1929. godine u učiteljskoj obitelji oca Radomira i majke Danice , Todorović je odrastao u vremenima punim izazova.
Njegov je otac preminuo kada je Bora imao samo tri godine, nakon čega se obitelj privremeno preselila u Aranđelovac. Upravo je u tom razdoblju dobio nadimak "Čvoka", koji, kako je i sam kasnije u životu iskreno priznao, nimalo nije volio i kojega se dugo stidio.
Unatoč teškom početku, njegov je kasniji životni put pokazao kako pravi talent i upornost uvijek pronađu svoj put do publike. Zanimljivo je da gluma uopće nije bila njegov prvi izbor kada je razmišljao o svojoj profesionalnoj budućnosti.
Nakon što je završio gimnaziju i odslužio vojni rok, mladi je Bora upisao studij strojarstva, uvjeren da će njegov životni poziv biti vezan uz tehničke znanosti. Ipak, sudbina je imala sasvim drugačije planove, a ključnu ulogu u tom preokretu odigrala je njegova starija sestra, legendarna glumica Mira Stupica .
Njezina strast prema kazališnim daskama bila je toliko zarazna da je Bora ubrzo odustao od strojarstva i odlučio se okušati na prijamnom ispitu za glumu. Godine 1949. uspješno je upisao Akademiju za kazališnu umjetnost u Beogradu, gdje je zanat pekao u klasi profesora Joze Laurenčića.
Njegova je klasa na Akademiji bila uistinu impresivna, a zajedno s njim studirala su i druga velika imena poput Ljube Tadića i Slobodana Perovića. Svoj prvi profesionalni angažman dobio je u Beogradskom dramskom pozorištu, no ubrzo je uslijedilo važno razdoblje koje ga je vezalo uz Hrvatsku.
Naime, od 1957. do 1961. godine Bora je živio i radio u Zagrebu, gdje je nastupao na daskama Hrvatskog narodnog kazališta. U Zagreb je stigao prateći svoju sestru Miru i njezina supruga, slavnog redatelja Bojana Stupicu, a te su mu četiri godine pomogle da izgradi snažno glumačko samopouzdanje.
Tijekom tog zagrebačkog razdoblja posebno se istaknuo u američkom repertoaru, igrajući u komadima Arthura Millera i Tennesseeja Williamsa. Nakon povratka u Beograd 1961. godine Todorović postaje jedan od ključnih oslonaca ansambla Ateljea 212, gdje je proveo više od dva desetljeća.
Njegov je glumački stil bio iznimno prepoznatljiv, a odlikovao se ozbiljnim, gotovo flegmatičnim izrazom lica i svedenom gestikulacijom. Čak i u scenama najurnebesnije komedije, Bora je zadržavao taj svoj specifični mir, što je njegove uloge činilo još smješnijima i upečatljivijima.
Publika ga je obožavala upravo zbog te prirodnosti i lakoće kojom je donosio i najzahtjevnije likove na scenu i pred kamere. Njegov je privatni život također bio ispunjen, a iza sebe je ostavio troje djece, među kojima je i poznati glumac Srđan Todorović.
Filmski opus Bore Todorovića obuhvaća više od trideset igranih filmova i gotovo stotinu televizijskih uloga, a mnoge od njih danas imaju kultni status. Jedna od najpoznatijih svakako je uloga Đenke u filmu "Maratonci trče počasni krug" iz 1982. godine, gdje je utjelovio pionira kinematografije u provinciji.
Njegov Đenka bio je strastveni zaljubljenik u film i veliki zavodnik koji se našao upleten u poslove ozloglašene obitelj i Topalović , pokušavajući donijeti moderno doba u malu sredinu. Za ulogu u istoimenoj kazališnoj predstavi iz koje je nastao film, Bora je ranije dobio Sterijinu nagradu te nagradu Ćuran.
Njegove replike iz tog filma, posebno one koje se tiču snimanja tonskog filma, i danas se svakodnevno citiraju u svakodnevnom govoru diljem regije. Godinu dana kasnije, briljirao je kao sitni prevarant i glazbenik Pik u filmu "Balkan ekspres", donoseći nevjerojatan šarm liku koji pokušava preživjeti u okupiranom Beogradu.
Zanimljiv je detalj sa snimanja tog filma vezan uz scenu u kojoj se spominje ukradeni sat. Kada lik Popaja kaže da mu je ukraden sat, Pik odgovara pitanjem o "onoj tvojoj Dohi", pri čemu se misli na poznatu marku Doxa, ali se slovo X na ćirilici čita kao H.
Tu je šalu Bora smislio godinama ranije dok je sjedio u jednoj kavani, kada mu je netko upravo to rekao dok je pokazivao svoj sat Doxa. Njegov se talent jednako snažno očitovao i u ozbiljnijim, dramskim ulogama koje su zahtijevale dublju psihološku razradu.
U kultnom ostvarenju "Balkanski špijun" iz 1984. godine, Todorović je utjelovio Petra Markova Jakovljevića , povratnika iz Pariza oko kojega glavni lik plete nevjerojatnu mrežu paranoje. Njegova smirena izvedba savršeno je kontrirala histeriji glavnog junaka, stvarajući nezaboravnu filmsku dinamiku.
Kasnije je ostvario i iznimno zapaženu ulogu u filmu "Dom za vešanje" redatelja Emira Kusturice, gdje je glumio Ahmeda, beskrupuloznog predvodnika krijumčara. Za ulogu umirovljenog agenta službe državne sigurnosti Luke Labana u filmu "Profesionalac" iz 2003. godine, dobio je brojne pohvale kritike i publike.
Ta mu je uloga donijela i prestižni Gran pri na Festivalu komedije u Monte Karlu, potvrđujući njegov status glumca svjetskog kalibra. Tijekom svoje duge i plodne karijere, Bora Todorović primio je brojna priznanja koja svjedoče o njegovom iznimnom doprinosu umjetnosti.
U studenome 2002. godine uručena mu je nagrada "Pavle Vuisić" za životno djelo u području kinematografije, čime je službeno uvršten među najveće velikane sedme umjetnosti na ovim prostorima. Nekoliko godina kasnije, u prosincu 2006. godine, dobio je i "Dobričin prsten", najviše glumačko priznanje za životno djelo u kazališnoj umjetnosti.
Ove su nagrade bile samo kruna na karijeri čovjeka koji je svojom glumom obilježio cijelu jednu epohu. Posljednje godine svog života Bora je provodio na relaciji između Praga i Beograda, uživajući u zasluženom miru sa svojom obitelji.
Njegova supruga Carolyn Kilkka-Todorović , bivša američka gimnastičarka i prevoditeljica, bila mu je velika podrška u tom razdoblju. Iz braka s Carolyn dobio je dvije kćeri, spisateljicu Danu i odbojkašicu Taru, dok iz prethodnog braka sa Snežanom Matić ima sina Srđana, koji je i sam postao iznimno uspješan glumac i glazbenik.
Bora je preminuo 7. srpnja 2014. godine u Beogradu, u osamdeset i petoj godini života, uslijed komplikacija izazvanih moždanim udarom nakon operacije slijepog crijeva. Njegov je odlazak ostavio veliku prazninu u regionalnom glumištu, ali su njegove uloge ostale živjeti kroz generacije gledatelja.
Prema podacima iz biografije Bore Todorovića , njegov je doprinos kazalištu i filmu nemjerljiv, a sjećanje na njega i dalje je iznimno živo. Njegov jedinstveni stil, toplina i nevjerojatan talent osigurali su mu mjesto u samom vrhu glumačkih legendi koje se nikada neće zaboraviti.