Projekcije upozoravaju da bi u Hrvatskoj do 2030. godine s debljinom moglo živjeti gotovo milijun odraslih osoba. Gotovo dvije trećine odraslih u Hrvatskoj ima prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu, a do 2030. s debljinom bi moglo živjeti gotovo milijun ljudi.
Istraživanje među 290 liječnika obiteljske medicine pokazalo je da liječnici problem prepoznaju, ali u ordinacijama često nemaju dovoljno vremena za pacijente. Poručuju da je debljina kronična i progresivna bolest koja povećava rizik od kardiovaskularnih i metaboličkih bolesti do različitih vrsta karcinoma.
No unatoč tome, pacijenti se i dalje suočavaju sa stigmom, a liječnici obiteljske medicine s nedostatkom vremena i odgovarajućih mogućnosti za njihovo liječenje.
Pokazalo je to istraživanje "Komunikacija o prekomjernoj tjelesnoj težini i debljini u ordinaciji obiteljske medicine", provedeno među 290 liječnika obiteljske medicine iz cijele Hrvatske u suradnji s Koordinacijom hrvatske obiteljske medicine (KoHOM), Društvom nastavnika opće/obiteljske medicine (DNOOM) i Hrvatskim društvom obiteljskih doktora (HDOD).
Prema podacima iz Akcijskog plana za prevenciju debljine, gotovo dvije trećine odraslih u Hrvatskoj ima prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu, dok sama debljina pogađa 23 posto stanovništva, odnosno gotovo 740. 000 ljudi.
Čak 75,2 posto liječnika u istraživanju navodi da često ili gotovo uvijek proaktivno otvara temu tjelesne težine s pacijentima kod kojih procijene da postoji zdravstveni rizik.
Ipak, 68,3 posto njih smatra da pacijenti debljinu ne doživljavaju kao zdravstveni problem, a 54,1 posto ističe da pacijenti često očekuju brze rezultate i odustaju kada ih ne postignu. Poseban problem predstavlja stigma. Čak 65 posto liječnika navodi da se pri razgovoru o debljini susreću sa sramom, nelagodom ili osjećajem osude.
Iako više od polovice liječnika procjenjuje da može ugodno razgovarati s pacijentima o toj temi, jasno je da prostor za napredak postoji. - Htjeli smo vidjeti od čega krećemo i zato smo napravili ovo istraživanje. Mi liječnici obiteljske medicine prvi smo u kontaktu s pacijentima.
Rezultati pokazuju da 75 posto liječnika nema problem razgovarati s pacijentima o debljini. No postoji dosta prostora da se stvari poprave. Jedan je od problema to što naša populacija nema dovoljnu svijest o tome da je debljina bolest.
A riječ je o kroničnoj, recidivirajućoj i progresivnoj bolesti koja utječe na kardiovaskularne bolesti, mnoge karcinome i metaboličke bolesti - istaknula je doc. dr. sc. Jasna Vučak, predsjednica DNOOM-a. Dodala je kako će pacijenti uglavnom prihvatiti razgovor s liječnikom, ali je pitanje koliko će sami prepoznati da problem trebaju riješiti.
Mnogi su već pokušavali smršavjeti, ali su nakon neuspjeha odustajali. - Postoji i stigma debljine, koja se očituje na različite načine. I liječnici ponekad pogriješe pa pacijentu kažu da manje jede i više se kreće. Da je to tako jednostavno, ne bismo imali ovoliki problem.
Prema europskim podacima, sve smo deblji i krajnje je vrijeme da nešto poduzmemo - upozorila je Vučak. Što kaže istraživanje Za pacijenta imaju sedam minuta, a dio vremena odlazi na administraciju Jedan od najvećih problema liječnika obiteljske medicine nedostatak je vremena.
Istraživanje je pokazalo da se 54,9 posto liječnika ne slaže s tvrdnjom da u primarnoj zdravstvenoj zaštiti imaju dovoljno vremena i alata za kvalitetno vođenje pacijenata s debljinom. S tom se tvrdnjom slaže tek 12,7 posto ispitanika. - Svi govore da nemamo dovoljno vremena i to je istina.
Ako za pacijenta s akutnim problemom imate sedam minuta ili manje, a oko 30 posto radnog vremena odlazi na administrativna zaduženja, koliko vam vremena ostaje za razgovor o navikama, prehrani i tjelesnoj aktivnosti te izradu plana liječenja? - upozorila je Vučak.
Dodala je kako liječnici u ordinacijama imaju iznimno velik broj kontakata s pacijentima. - Prekjučer sam imala 127 kontakata, a neki liječnici imaju i više od 200. Nemate vremena sjesti s pacijentom i razgovarati o njegovim navikama, ispitati što jede, koliko se kreće i napraviti plan rješavanja debljine.
Liječnici najviše traže više vremena, zatim jasnije protokole. Trebamo smanjiti administraciju kako bismo se mogli više posvetiti pacijentima - rekla je. Upozorila je i na nedostatak liječnika obiteljske medicine, i u manjim i u većim sredinama.
Posebno je problematično što je za kvalitetno liječenje kroničnih bolesti potreban educiran liječnik koji može pacijenta dugoročno pratiti. - U manjim sredinama stigma je još izraženija. Imamo problem i s nedostatkom liječnika obiteljske medicine, ne samo u manjim nego i u velikim sredinama.
Kada dođe mladi liječnik, važno je da bude educiran za prepoznavanje i liječenje kroničnih bolesti - istaknula je Vučak. Na ozbiljan manjak liječnika obiteljske medicine upozorio je i Dragan Soldo, predsjednik Hrvatskog društva obiteljskih doktora.
Poručio je kako Hrvatskoj hitno treba oko 500 specijalista obiteljske medicine kako bi se ojačala primarna zdravstvena zaštita i liječnicima omogućilo kvalitetnije bavljenje pacijentima i njihovim kroničnim bolestima.
Vučak smatra da se debljinu mora početi rješavati puno ranije, a ne čekati da pacijent razvije tešku pretilost i brojne komplikacije. - Još se držimo klasičnih čimbenika rizika, poput hipertenzije, i onda govorimo o komplikacijama. Kod debljine još nemamo takav pristup. Moramo je rješavati što ranije.
Ako nam netko dođe s BMI-jem 40, već smo zakazali. Dobro je da već prije početka problema osvijestimo što možemo napraviti - rekla je. Dodala je kako su temelj liječenja uvijek promjene životnih navika, ali pacijentima treba pomoći da ih doista mogu provesti. - Kada već imamo BMI veći od 30, moramo se ozbiljno prihvatiti rješavanja problema.
Temelj su promjene prehrane i kretanja, ali ljudima treba olakšati da te promjene provedu. Treba ih educirati i o tome što je dobro jesti, a što izbjegavati, primjerice pekarske proizvode i zaslađene sokove - kazala je.
Da se debljina u javnosti još uvijek često pogrešno percipira, upozorio je i Dragan Soldo, predsjednik Hrvatskog društva obiteljskih doktora. - Često se razmišlja o tome je li debljina čimbenik rizika za druge bolesti, a zapravo je debljina bolest. Sve se više prihvaća kao bolest, ali u javnosti se i dalje percipira kao nečiji osobni izbor.
Često je prisutna stigma. Kada netko vidi osobu s debljinom, vidi samo nekoga tko je debeo, a to je potpuno pogrešno - rekao je Soldo. Smatra kako je prvi korak da liječnici počnu evidentirati debljinu kao dijagnozu. - Prvi korak mora biti upisivanje dijagnoze debljine. To je važan javnozdravstveni pokazatelj.
U Hrvatskoj manje od pet posto osoba s debljinom ima upisanu tu dijagnozu. To znači da ne bilježimo stvarno stanje i da ne možemo kvalitetno pratiti problem - upozorio je. Soldo je istaknuo i važnost suvremenih terapijskih mogućnosti, uključujući farmakoterapiju, koje mogu imati značajan učinak ne samo na tjelesnu težinu nego i na druge bolesti.
- Često se čini da su lijekovi skupi, ali moramo pogledati koliko trošimo na liječenje komplikacija. Hrvatska velik dio sredstava izdvaja za liječenje šećerne bolesti. Imamo lijekove koji mogu značajno utjecati na tijek bolesti, a kod dijela pacijenata gubitak 15 posto tjelesne težine može dovesti i do remisije šećerne bolesti tipa 2.
To je važno i zdravstveno i ekonomski - objasnio je Soldo. Tomislav Benjak, pomoćnik ravnatelja za kvalitetu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, rekao je kako je prepoznavanje debljine kao bolesti potaknulo i liječnike da istraže vlastita iskustva u komunikaciji s pacijentima.
- Dvije trećine liječnika smatra da pacijenti debljinu ne doživljavaju primarno kao zdravstveni problem. To je važan podatak jer pokazuje koliko je potrebno raditi na osvještavanju javnosti.
HZJZ dugoročno zagovara interdisciplinarnu suradnju svih struka, uz uključivanje pacijenata, kako bismo zajedno širili znanje o tome kako se debljina može liječiti - rekao je Benjak. Naglasio je kako je riječ o dugotrajnom procesu u kojemu važnu ulogu imaju i liječnici i sami pacijenti. Državna tajnica u Ministarstvu zdravstva doc. dr. sc.
Marija Bubaš istaknula je da je za kvalitetno liječenje potrebno razvijati multidisciplinarna savjetovališta u kojima bi se pacijente moglo pratiti i pružiti im podršku različitih stručnjaka. - Potrebno je razvijati multidisciplinarna savjetovališta kako bi pacijent imao kontinuiranu podršku i nakon što iscrpi mogućnosti liječenja na jednoj razini.
Moramo razvijati i koncepte mediteranske prehrane, koja je iznimno kvalitetna. No važno je promijeniti i našu svakodnevnu kulturu. Gotovo svako naše druženje popraćeno je hranom, a rijetko koga zovemo na trčanje - rekla je Bubaš.
Upozorila je i na očekivanja pacijenata koji žele brze rezultate te istaknula da je važno pružiti im podršku i kroz dostupne lijekove. - Istraživanje je fotografija trenutačnog stanja.
Pokazuje da postoji osviještenost liječnika obiteljske medicine i njihova posvećenost problemu, ali i da se oni svakodnevno bore s percepcijom pacijenata i društvenim okolnostima. Važno je da možemo ponuditi i druge mogućnosti liječenja kada promjene životnih navika nisu dovoljne - kazala je.
Dodala je kako Hrvatska treba razmišljati o ranijem liječenju, a ne čekati da pacijent razvije izrazitu pretilost. - U nekim europskim zemljama, poput Francuske, terapijske mogućnosti primjenjuju se i kod pacijenata s višim BMI-jem, dok se kod nas neke od tih terapija primjenjuju u užim indikacijama, primjerice kod šećerne bolesti tipa 2.
Čovjek se ne probudi preko noći s BMI-jem 40. Moramo intervenirati kod mlađih ljudi, čim uočimo problem, kako ne bi došli do teškog stupnja debljine. Važno je i da lijekovi budu dostupni onima kojima su potrebni - istaknula je Bubaš.
Koliko je borba s debljinom dugotrajna i koliko duboko zadire u psihološki život osobe, na konferenciji je ispričala Hana Božičević, koja se s pretilošću bori od djetinjstva. - Moja obiteljska liječnica divna je osoba i imam je više od 25 godina. Moja mama cijeli se život borila s pretilošću.
Danas je puno više pretile djece, a ja sam 1987. godište i u školi sam bila jedina - ispričala je Hana. Naglasila je da psihološki dio priče često boli i više od same tjelesne težine. Ispovijest pacijentice - Skinula sam 65 kilograma, ali stalno vraćam oko 50 posto izgubljene težine. To je borba koja traje cijeli život.
Najvažnija je edukacija, ali i podrška liječnika. Važno je imati dobrog obiteljskog liječnika, ginekologa, endokrinologa. Ponekad morate proći kroz puno ordinacija da biste dobili odgovarajuću pomoć - rekla je. Prisjetila se i osuda kojima je bila izložena tijekom odrastanja. - Djeca, učitelji i okolina znali su me osuđivati.
Debljina se smatra osobnim izborom, a ne bolešću. Sjećam se situacija u kojima sam se povlačila u sebe. Dođete kući, a onda se najedete. To je začarani krug. Stigma je nešto što vas prati dok živite u pretilom tijelu - rekla je. Jedan joj se događaj posebno urezao u pamćenje.
- Bila sam na kavi i prišao mi je muškarac koji je i sam bio pretio, a onda mi rekao da bih trebala smršavjeti. Takve se stvari urežu u pamćenje. Svaki put kada izlazite, razmišljate što će se dogoditi i hoće li vas netko ponovno osuditi. Najviše boli spoznaja koliko je ljudima važno kako izgledate i kako se prema vama ponašaju.
To jako utječe na psihu - ispričala je Hana. Dodala je kako je imala sreću s prijateljima koji su joj pružali podršku, ali smatra da bi zdravstveni sustav morao puno više uvažavati psihološki aspekt debljine. - Liječnici obiteljske medicine rade koliko mogu, ali ako imaju pet minuta za pacijenta, kako će mu se posvetiti?
Treba im omogućiti više vremena, a pacijentima dati podršku i u psihološkom dijelu liječenja - poručila je. Na pitanje što bi prvo promijenili kako bi se poboljšalo liječenje debljine, sudionici rasprave izdvojili su nekoliko prioriteta.
Hana Božičević ponovno je naglasila potrebu za više vremena koje liječnici mogu posvetiti pacijentima i većim uvažavanjem psihološkog aspekta bolesti. Jasna Vučak istaknula je potrebu za dostupnijim liječnicima, specijalističkim timovima, ali i boljim uvjetima za zdrav život, uključujući igrališta i teretane te edukaciju o zdravoj prehrani.
Soldo je upozorio na važnost evidentiranja dijagnoze, dok je Benjak istaknuo potrebu za registrom stanja uhranjenosti stanovništva. Marija Bubaš zaključila je kako su za kvalitetno planiranje javnozdravstvenih mjera nužni pouzdani podaci o stanju uhranjenosti, a Akcijski plan za prevenciju debljine već predviđa niz mjera i aktivnosti.
No, poruka sudionika konferencije bila je jasna: debljinu ne smijemo početi liječiti tek kada se pojave ozbiljne komplikacije. Potrebno ju je prepoznati što ranije, pacijentima osigurati kontinuiranu i multidisciplinarnu podršku, a liječnicima obiteljske medicine vrijeme, edukaciju i alate da taj posao mogu kvalitetno obavljati. Poručuju da je debljina kronična i progresivna bolest koja povećava rizik od kardiovaskularnih i metaboličkih bolesti do različitih vrsta karcinoma.