Sve veća zabrinutost zbog mikroplastike i nanoplastike otvara važno pitanje o tome kako medicinska oprema koja spašava živote utječe na unos plastike u tijelo pacijenata. Dok se mikroplastika unosi i putem hrane, vode ili kozmetike, ljudsko tijelo ima prirodne sustave filtracije koji izbacuju oko 99 % progutanih čestica putem stolice i urina .
Međutim, intravenske linije, štrcaljke i kirurški uređaji unose sitne čestice plastike izravno u krvotok i zglobove, čime se prirodni sustavi filtracije u potpunosti zaobilaze. Svakodnevni medicinski uređaji ispuštaju nevidljivu mikroplastiku izravno u krvotok pacijenata, izazivajući zdravstvene posljedice koje se tek počinju primjećivati.
Ovu zabrinutost istaknula je Ruth Stringer , međunarodna koordinatorica za znanost i politiku u nevladinoj organizaciji Health Care Without Harm.
Kemičar John Boland s Trinity Collegea u Dublinu također napominje da uređaji poput stroja za izvantjelesni optok krvi ili proteze koljena šalju plastične čestice ravno u cirkulaciju ili zglobove: U osnovi ste zaobišli sve filtere.
Desetljećima poznat problem i nalazi novih istraživanja Prva upozorenja o opasnosti razgradnje plastičnih medicinskih naprava pojavila su se prije gotovo četiri desetljeća, kada je 1988. godine opisan slučaj sedmotjednog dojenčeta koje je preminulo od oštećenja crijeva uzrokovanog nakupljanjem polipropilenske plastike u krvnim žilama iz štrcaljke spojene na pupčani kateter.
Suvremena istraživanja potvrđuju da plastična štrcaljka može osloboditi tisuće mikroplastičnih i milijune nanoplastičnih čestica uslijed trenja između klipa i stijenke. Stringer napominje: U štrcaljki ili cijevi potiskujete tekućinu uz kontaktnu površinu, a to nikada nije dobro za plastiku.
Infuzija fiziološke otopine iz standardne polipropilenske boce može unijeti oko 7. 000 mikroplastičnih čestica u krv , a petodnevna infuzija stvara izloženost usporedivu s višemjesečnim unosom plastike prehranom.
Strojevi za izvantjelesni optok krvi tijekom trosatnog zahvata mogu u optok unijeti oko 300 čestica, što je povezano s porastom broja bijelih krvnih stanica i mogućom upalom.
Istraživanje upijajućih šavova pokazalo je da oni ispuštaju oko 2,6 milijuna mikroplastičnih i nanoplastičnih čestica po centimetru, dok neupijajući šavovi nisu oslobodili plastiku.
Plastične čestice zabilježene su i u zraku operacijskih dvorana tijekom radnog vremena, ponajviše zbog otvaranja jednokratne ambalaže, kirurških prekrivača, mrežica i ogrtača .
Kako mikroplastika može djelovati na organizam Dosadašnja istraživanja povezuju mikroplastiku i nanoplastiku s upalom, oksidativnim stresom, oštećenjem stanica te poremećajima metabolizma i imunološke funkcije. Mikroplastika je pronađena u jetri, plućima, posteljici i mozgu, a može biti toksična za bubrege i jetru te pridonositi riziku od raka .
Jedna studija pokazala je da pacijenti s mikroplastikom i nanoplastikom u karotidnom plaku imaju više od četiri puta veći rizik od infarkta miokarda ili moždanog udara u usporedbi s pacijentima bez plastike u plaku. Kod životinja, kao i u izoliranim stanicama životinja ili čak ljudskim stanicama, postoje dokazi da plastika može imati štetne učinke.
Ovo je naglasio fiziolog Angel Nadal sa Sveučilišta Miguel Hernández u Elcheu. U pokusima na zebridama, mikroplastika iz infuzijskih setova uzrokovala je kardiovaskularne malformacije poput povećanja srčanih komora, dok je u ljudskim endotelnim stanicama potaknula dvanaesterostruki porast reaktivnih kisikovih spojeva .
Istraživanja ortodontskih prozirnih aparatića također su pokazala da mikroplastika potiče makrofage u ustima na upalno stanje, pri čemu su noviji 3D tiskani polimeri ispuštali više čestica od tradicionalnih materijala.
Dodatnu opasnost predstavljaju kemijski aditivi poput bisfenola i ftalata koji djeluju kao endokrini disruptori, kao i mogućnost da mikroplastika posluži kao podloga za razvoj i širenje antimikrobne otpornosti. Mogućnosti smanjenja izloženosti Stručnjaci ističu da postoje načini kako smanjiti izloženost pacijenata plastici u zdravstvenom sustavu.
Intravenski sustavi mogli bi se opremiti dodatnim filtrima, a češća zamjena infuzijskih setova ili smanjenje nepotrebnog uvođenja intravenskih katetera na hitnim prijemima također mogu pomoći .
U bolnicama St Mary’s i Charing Cross u Londonu primjena jasnih kliničkih smjernica smanjila je broj takvih katetera za 25 % unutar godine dana, dok je Medicinski centar Sveučilišta Rush u SAD-u smanjio količinu plastike u operacijskim dvoranama prelaskom na višekratne uređaje. Nadal predlaže: Znanstvenici moraju redizajnirati plastiku.
Stručnjaci napominju da proizvođači trebaju potporu novih zakonskih okvira i veću transparentnost o razgradnji materijala kako bi se razvili sigurniji proizvodi i zaštitilo zdravlje pacijenata. Warunek, J. i sur. (2026). Orthodontic derived microplastics impact macrophage differentiation and homeostasis . Prog. Orthod., 27: 3. Yu, H. i sur. (2026).
Microplastics release from infusion sets during intravenous infusion induces cardiovascular toxicity . Environ. Int., 209: 110187. Zaraska, M. (2026). Medical Care Sheds Microplastics Into Patients. What to Do? Huang, T. i sur. (2025). MPs Entering Human Circulation through Infusions: A Significant Pathway and Health Concern . Environ.
Health , 3(5): 551–559. Fang, C. i sur. (2024). Microplastics and nanoplastics released from injection syringe, solid and liquid dimethylpolysiloxane (PDMS) . J. Hazard Mater., 474: 134782. Shi, Y. i sur. (2024). Micro and nano plastics release from a single absorbable suture into simulated body fluid . J. Hazard Mater., 466: 133559. Field, D.
T i sur. (2022). Microplastics in the surgical environment . Environ. Int., 170: 107630. Cant, A. J. i sur. (1988). Plastic material from a syringe causing fatal bowel necrosis in a neonate . Br. Med. J. (Clin. Res. Ed) , 296(6627): 968–969.