Gotovo 1800 pacijenata trenutačno je upisano u ordinaciju Gracije Bustruc, liječnice obiteljske medicine... Nakon gotovo četiri desetljeća brige o pacijentima, Gracija Bustruc odlazi u zasluženu mirovinu, javlja rogotin. hr.
Omiljena liječnica obiteljske medicine Doma zdravlja Ploče iza sebe ostavlja bogato profesionalno iskustvo, brojne životne priče i generacije pacijenata kojima je, osim liječničke skrbi, pružala razumijevanje, podršku i ljudsku toplinu.
Gotovo 1800 pacijenata trenutačno je upisano u ordinaciju Gracije Bustruc, liječnice obiteljske medicine koja je tijekom gotovo četiri desetljeća rada postala mnogo više od osobe kojoj se dolazi po recept, uputnicu ili liječnički savjet.
Stalne gužve pred vratima njezine ordinacije najbolje svjedoče o svakodnevnom opsegu posla, ali i povjerenju koje je godinama gradila sa svojim pacijentima. U razgovoru s onima koje smo kontaktirali o njoj smo čuli samo riječi pohvale, potvrdu da iza njezina profesionalnog puta stoje predanost, stručnost i iskrena briga za čovjeka.
U kratkoj pauzi između brojnih obveza razgovarali smo s liječnicom koja se uskoro oprašta od svoje ordinacije. Prisjećajući se puta koji ju je doveo do medicine, nije skrivala koliko je taj poziv obilježio njezin život. - Kao dijete sa sela, prije puno, puno godina, počela sam razmišljati o tome što bih željela postati u životu.
Kao i većini djevojčica u nižim razredima, uzor su mi bile učiteljice pa sam upravo to i htjela biti. Dolaskom u više razrede zavoljela sam kemiju pa sam htjela biti kemičar. I tako su se redale moje želje, vjerujem kao i kod većine nas - prisjeća se Gracija Bustruc. Ipak, život je postupno usmjeravao prema drukčijem pozivu.
Kao dijete bila je dosta boležljiva te je mnogo vremena provodila po bolnicama i ambulantama. Upravo su ti susreti sa zdravstvenim djelatnicima u njoj probudili osjećaj da bi i sama jednoga dana mogla pomagati ljudima. - Počela sam shvaćati ljepotu zvanja zdravstvenog radnika.
Osjetila sam koliko su ti ljudi bili iskreno sretni u trenucima kad bih ja rekla da mi je bolje - rekla je. Upisom u gimnaziju želja da postane liječnica sve je više sazrijevala, ali ostvarenje toga sna nije se činilo jednostavnim.
Bila su to drukčija vremena, prisjeća se, a put do uspjeha obilježavali su i društveni odnosi koji su današnjim generacijama možda teško razumljivi. - Trnovit je put bio i u gimnaziji do odličnog uspjeha jer su me okruživala djeca učitelja, političara, predsjednika Općine i slično.
Sada je to teško shvatiti, ali to su bila nešto drukčija vremena - govori. Kada je roditeljima napokon povjerila svoje želje, dobila je njihovu bezrezervnu podršku. Njihovo povjerenje dalo joj je snagu da vjeruje u sebe, premda je obitelj s petero djece morala razmišljati i o financijskim mogućnostima.
- Već sam u tim trenucima vjerovala da mogu uspjeti, budući da su oni stajali iza mene. Ipak, nije bilo lako – odakle novac s petero djece - rekla je. Iako je bila oslobođena mature, stipendiju nije uspjela dobiti.
Prema njezinim riječima, stipendije su pripale nekima sa slabijim ocjenama, ali boljim imovinskim statusom, dok je njezina apolitičnost dodatno otežavala put. Unatoč preprekama, uspjela je upisati i završiti medicinski fakultet. - Već u prvim susretima s pacijentima znala sam da je to moj put i da je to ono što je u meni dugo tinjalo - kaže.
Činilo se da će završetkom studija napokon započeti ostvarenje životnog poziva, no čekala ju je nova prepreka. Kako ističe, i tada se ponovno postavilo pitanje njezine apolitičnosti. - Nepune dvije godine čekala sam na neplaćeni staž, iako nitko nije bio na birou u tom periodu.
Raditi besplatno jednu godinu – zamislite kad ni to nisu htjeli primiti. Zapravo sam bila jedini takav slučaj od postojanja Doma zdravlja - govori. U tom razdoblju priliku joj je pružio Split, a ne njezini Pločani. Ipak, ni to iskustvo nije je odvratilo od cilja kojem je težila od mladosti.
- Ipak, i to je prošlo, tako da sam konačno uspjela ostvariti svoj san i ući u ordinaciju. Od tog trena počinje moj rad, odnosno život s pacijentima - kaže. Taj život, ispunjen susretima, brigom, odgovornošću i brojnim izazovima, trajao je gotovo četiri desetljeća.
Danas, dok se približava kraju radnog vijeka, na njega gleda s ponosom i zahvalnošću, svjesna da se medicina u međuvremenu znatno promijenila. - Nažalost, danas se dosta toga promijenilo, baš kao i u drugim sferama života.
Sada posao odrađuju Google, mailovi, poruke, pozivi i slično, a prvenstveno se gleda i udovoljiti zahtjevima HZZO-a - govori liječnica. Administrativne obveze, digitalna komunikacija i sve veći naglasak na evidencijama dio su svakodnevice suvremene obiteljske medicine.
No za Graciju Bustruc središte liječničkog poziva ostaje nepromijenjeno – čovjek koji sjedi preko puta nje. - Meni je pacijent u ordinaciji sve – što mi kažemo, anamneza i fizikalni pregled - kaže. Posebno je, ističe, zadovoljstvo pratiti pacijenta od rođenja pa kroz različite životne faze.
I sama u svojoj kartoteci ima takve primjere, ljude čiji je životni put pratila od prvih dana. - Nema cijene koja može staviti brojčanu vrijednost na to kad pomogneš čovjeku u bolesti, nevolji i slično. Jer osim što smo doktori, mi smo i prijatelji i psiholozi i dosta drugih uloga - govori.
Upravo u toj rečenici sažeta je filozofija rada liječnice koja je desetljećima bila oslonac svojim pacijentima. Medicina za nju nije bila samo postavljanje dijagnoza i propisivanje terapije, nego i slušanje, razumijevanje straha, pružanje utjehe te prisutnost u trenucima kada je čovjeku najteže.
Zato, unatoč svim promjenama, opterećenjima i poteškoćama s kojima se susretala, ne skriva da bi ponovno izabrala isti put. „Unatoč svemu, ne žalim se – i sutra da se rodim, najsretnija bih bila kad bih ponovo bila liječnik.
“Dugogodišnji rad u ordinaciji obiteljske medicine podrazumijeva veliku odgovornost, a uz njega dolaze i stres, neizvjesnost te situacije u kojima nije uvijek moguće učiniti onoliko koliko bi liječnik želio. Gracija Bustruc ne skriva da joj na početku karijere nije bilo lako.
- Kroz radni vijek bilo je i vrlo stresnih situacija, posebno u početku kad postoji doza nesigurnosti, manjkavosti znanja i slično - govori. S vremenom su iskustvo i znanje donosili sigurnost, ali i sposobnost da se s teškim situacijama nosi mirnije i odlučnije. Kada danas pogleda unatrag, u sjećanju joj ipak prevladavaju oni ljepši trenuci.
- Srećom, na kraju svog radnog vijeka mogu nabrojiti puno više lijepih i sretnih trenutaka - kaže. Upravo takvi trenuci, kada se pacijent oporavi, kada se zabrinutost pretvori u olakšanje ili kada dugogodišnja briga rezultira povjerenjem koje traje generacijama, daju smisao poslu koji je obavljala.
Odlazeći iz ordinacije, Gracija Bustruc iza sebe ne ostavlja samo pacijente i kolege, nego i poruku mladim liječnicima koji tek grade svoj profesionalni put. U vremenu u kojem se sve više pozornosti posvećuje administraciji, normama i brojkama, njezina je poruka jednostavna, ali važna.
- Mladim liječnicima bih poručila da im pacijent uvijek bude na prvom mjestu jer oni koji nam se obraćaju nisu samo brojevi, već stvarni ljudi koji trebaju pomoć - govori.
Svjesna je da je današnji zdravstveni sustav opterećen brojnim obvezama i zahtjevima te da se liječnike često pita koliko pacijenata imaju upisanih u dnevnik rada i jesu li ispunili sve propisane uvjete.
- Razumljivo je da nas tehnikalije ovog posla ponesu i da nas se, primjerice, češće pita o tome koliko imamo upisanih u dnevnik rada jer, opet, treba udovoljiti HZZO-u. Ipak, podsjetila bih ih da se češće prisjete Hipokrata i zapitaju kako je stvarno pacijent koji sjedi ispred njih - kaže.
To je savjet koji proizlazi iz desetljeća iskustva, ali i iz osobnog uvjerenja da se kvaliteta liječničkog rada ne može mjeriti samo brojkama. Iza svakog pregleda nalazi se osoba sa svojim strahovima, brigama, obitelji i životnom pričom. Upravo je to ono što, prema njezinu mišljenju, ne bi smjelo nestati iz medicine.
Dok se priprema za mirovinu, liječnica posebno ističe i važnost kolektiva s kojim je dijelila svakodnevne obveze. Dobra radna atmosfera, međusobno povjerenje i suradnja bili su joj važna podrška tijekom dugogodišnjeg rada.
- Kako se moj radni vijek bliži kraju, naglasila bih i izuzetno ugodnu radnu atmosferu od strane kolektiva, a posebnu zahvalu upućujem svim sestrama, naročito onima koje su bile ili su sad dio mog tima - kaže.
Medicinske sestre, naglašava, često su nepravedno stavljene u drugi plan, premda su upravo one među prvima koje pacijenti susreću pri dolasku u ordinaciju. - Često se njihov rad zanemaruje, ali treba znati da su one okosnica ordinacije i zapravo prve u kontaktu s pacijentom. Sestre, hvala vam na tome - govori.
Njezine riječi nisu tek kurtoazna zahvala na odlasku. One su priznanje ljudima bez čijeg bi rada i predanosti svakodnevno funkcioniranje ordinacije bilo znatno teže.
Obiteljska medicina počiva na timskom radu, a liječnica koja odlazi u mirovinu dobro zna koliko su podrška, razumijevanje i zajedništvo važni u poslu koji nerijetko ne završava izlaskom iz ordinacije.
Premda će joj ordinacija i pacijenti zasigurno nedostajati, Gracija Bustruc svjesna je da nakon dugog radnog vijeka dolazi vrijeme za neke druge životne radosti. „Sigurno da će mi pacijenti i ordinacija povremeno nedostajati, ali to je život.
“U mirovini planira više vremena posvetiti svemu onome za što tijekom godina, uz zahtjevan posao i brojne obveze, nije uvijek bilo dovoljno prostora. Veseli se prirodi, planinarenju, čitanju, putovanjima i druženju, ali i svim drugim aktivnostima koje će joj omogućiti drukčiji ritam života.
Nakon desetljeća u kojima je često bila ona kojoj su se drugi obraćali za pomoć, pred njom je razdoblje u kojem će više vremena moći posvetiti sebi, svojim interesima i ljudima koji su joj važni. Ipak, od pacijenata se ne oprašta bez emocija.
U završnim riječima upućuje im zahvalnost, ali i iskreno priznanje da, unatoč svom trudu i znanju, medicina ne može uvijek pobijediti bolest. - Poštovani pacijenti, zahvaljujem vam na ukazanom povjerenju da vodim brigu o vašem zdravlju ovolike godine. Negdje sam uspjela, dok je u nekim slučajevima, nažalost, bolest bila brža i jača - poručuje Gracija Bustruc.
Izvor: 24sata