Helicobacter pylori može godinama biti prisutna bez tegoba, a otkriva se i bez gastroskopije. No neki simptomi zahtijevaju opsežniji pregled.
Bol u želucu koja se vraća, mučnina nakon obroka ili osjećaj sitosti već nakon nekoliko zalogaja lako se pripišu stresu, preobilnom ručku ili „osjetljivom želucu”. Uzroci mogu biti različiti, a jedan od njih je i infekcija bakterijom Helicobacter pylori. Većina zaraženih nema simptome, no kod dijela ljudi ona uzrokuje upalu želučane sluznice i čir. Dugotrajna infekcija povećava i rizik razvoja raka želuca.
To ipak ne znači da je pozitivan nalaz najava zloćudne bolesti. Važno je razumjeti što bakterija može uzrokovati, kada se javiti liječniku i zašto otkrivanje infekcije nije isto što i pregled kojim se procjenjuje stanje želuca.
Infekcija može dugo ostati neprimijećena
Helicobacter pylori prilagođen je preživljavanju u želucu, gdje se nastanjuje u zaštitnom sloju sluzi. Infekcija se često stječe još u djetinjstvu, a osoba za nju može doznati tek mnogo godina poslije.
Prema američkom Nacionalnom institutu za rak (NCI), dugotrajna infekcija izaziva kroničnu upalu koja kod nekih ljudi postupno dovodi do oštećenja i promjena želučane sluznice. Dio tih promjena može prethoditi razvoju raka. Zbog dokazane uloge u nastanku raka želuca Međunarodna agencija za istraživanje raka svrstala je H. pylori među karcinogene za ljude.
Infekcija, međutim, nije isto što i rak. Na razvoj bolesti utječu različiti čimbenici, a istraživanja pokazuju da uklanjanje bakterije liječenjem smanjuje rizik nastanka raka želuca.
Koje tegobe ne treba stalno pripisivati hrani ili stresu?
Upala želučane sluznice može se očitovati boli ili nelagodom u gornjem dijelu trbuha, mučninom, nadutošću, podrigivanjem i osjećajem punoće nakon male količine hrane. Takve tegobe same po sebi ne otkrivaju njihov uzrok niti potvrđuju infekciju.
Važno je primijetiti kada se uobičajene smetnje promijene: postanu učestalije, jače ili se više ne smiruju kao prije. Britanski NHS savjetuje pregled kod probavnih tegoba koje se pogoršavaju ili ne prolaze nakon tri tjedna. Kod otežanog gutanja ili nenamjernog mršavljenja ne treba čekati taj rok.
Razlog za javljanje liječniku su i gubitak apetita te nov ili uporan osjećaj sitosti već nakon nekoliko zalogaja. Ti simptomi ne znače nužno rak, ali zaslužuju provjeru, osobito ako traju ili se pojavljuju zajedno.
Znakovi krvarenja traže hitnu procjenu
Crna, katranasta stolica, povraćanje krvi ili sadržaja koji izgleda poput taloga kave mogu upućivati na krvarenje iz probavnog sustava. U takvoj situaciji treba odmah potražiti medicinsku pomoć, osobito ako su prisutni omaglica, nesvjestica ili ubrzan puls.
Hitnu procjenu zahtijeva i iznenadna, jaka bol u trbuhu koja ne popušta. To nisu situacije u kojima treba čekati termin za testiranje na bakteriju.
Kada razgovarati s liječnikom o testiranju?
Testiranje ima smisla kada liječnik procijeni da bi H. pylori mogao biti uzrok trajnih ili ponavljajućih probavnih tegoba. Posebno je važno kod osoba koje imaju ili su ranije imale čir na želucu ili dvanaesniku.
Prema smjernicama Američkog gastroenterološkog društva (ACG), razlozi za testiranje uključuju i neobjašnjenu anemiju zbog manjka željeza te povećan rizik raka želuca, primjerice zbog obiteljske anamneze ili već utvrđenih promjena sluznice. Smjernice obuhvaćaju i odrasle ukućane osoba s potvrđenom infekcijom.
Odluka zato ne ovisi samo o tome boli li nekoga želudac. Liječniku treba spomenuti slučajeve raka želuca u obitelji, ranije nalaze i lijekove koji se redovito uzimaju. Dob, simptomi i osobni rizik pomažu odrediti je li dovoljno neinvazivno testiranje ili je potreban i pregled gastroskopijom.
Za otkrivanje bakterije nije uvijek potrebna gastroskopija
H. pylori može se otkriti ureja izdisajnim testom ili analizom stolice na antigen bakterije. Kod izdisajnog testa najprije se daje uzorak daha, zatim se uzima pripravak s ureom i nakon određenog vremena ponovno izdiše u spremnik. Analizom uzoraka utvrđuje se prisutnost infekcije.
Gastroskopija ima širu ulogu: omogućuje liječniku da izravno pregleda sluznicu i prema potrebi uzme male uzorke tkiva. Zato izdisajni test ne zamjenjuje gastroskopiju kada treba istražiti zabrinjavajuće simptome ili moguće promjene u želucu. Negativan test na bakteriju nije potvrda da je želudac zdrav.
Prije testiranja treba slijediti upute ustanove i prijaviti lijekove koje uzimate. Neki mogu utjecati na rezultat, a terapiju ne treba samostalno prekidati.
Nakon terapije treba provjeriti je li bakterija uklonjena
Potvrđena infekcija liječi se kombinacijom lijekova koju propisuje liječnik. Nestanak boli ili mučnine ne dokazuje da je bakterija uklonjena, pa liječenje treba završiti kontrolnim testom.
ACG preporučuje provjeru uspjeha liječenja najmanje četiri tjedna nakon završetka terapije, najčešće izdisajnim testom ili testom antigena u stolici. Za pouzdan nalaz važan je i odgovarajući razmak od pojedinih lijekova, o čemu upute daje liječnik. Ako tegobe ostanu i nakon uklanjanja bakterije, treba provjeriti njihov drugi mogući uzrok.