Smrt 32-godišnjeg Kristiana Josipa Periša u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u zagrebačkom Jankomiru otvorila je niz pitanja o postupanju u bolnici, sigurnosti pacijenata i odgovornosti nadležnih.
Zbog sumnje na njegovo teško ubojstvo četvorici medicinskih tehničara određen je istražni zatvor, a slučaj je pokrenuo i brojne reakcije pacijenata, zdravstvenih djelatnika i institucija. Nakon što je slučaj izašao u javnost, ostavku je podnijela ravnateljica Klinike Majda Grah , a potom i članovi Upravnog vijeća .
Istodobno se sve glasnije postavlja pitanje jesu li propusti završili unutar same bolnice ili odgovornost treba tražiti i šire, u načinu nadzora, prijavljivanja i postupanja nadležnih institucija. Zbog tragičnog događaja ispitni postupak pokrenula je i pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter.
Za početak, pokrenuli ste ispitni postupak u bolnici Sveti Ivan. Što to znači? To znači da ću u okviru tog ispitnog postupka ispitivati što se sve događalo vezano uz konkretni slučaj, mimo onoga što radi Državno odvjetništvo.
Dakle, ne ulazeći u ispitivanje kaznene odgovornosti svih onih koji će u konačnici biti obuhvaćeni optužnicom i kaznenim postupkom, mislim da je ovdje pitanje šire i da treba ispitati puno šire okolnosti vezane uz konkretni događaj. Mislite na to kako se sve događalo i kako je tekao cijeli slučaj? Apsolutno cijelu kronologiju.
Pitanje njegova dolaska, prijema, nakon toga načina određivanja mjera prisile i nadzora te svega što se događalo kod prijavljivanja svima kojima je trebalo prijaviti, pozivanja policije, javljanja Ministarstvu zdravstva i informiranja obitelji. To je samo jedan dio. Drugi dio je šire pitanje moguće sustavne odgovornosti bolnice.
Sve ono što su trebali imati uspostavljeno i prije toga, protokole postupanja, edukacije koje su trebali imati djelatnici, sve ono što bi možda spriječilo da do ovoga dođe. Tu je i još šire sustavno pitanje koje se odnosi na druge psihijatrijske bolnice i primjenu mjera prisile u sustavu psihijatrije u Republici Hrvatskoj.
Mislim da ovaj slučaj zaslužuje, i da Kristian zaslužuje, da se ovo više nikada ne ponovi, ne samo u toj bolnici nego ni u jednoj drugoj. Ako se ne varam, još ste 2022. bili u nenajavljenom posjetu bolnici Sveti Ivan. Što ste tada saznali? To nije bio ispitni postupak.
Bio je to nenajavljeni preventivni posjet temeljem drugog mandata koji institucija također ima kao nacionalni preventivni mehanizam. Tada smo vidjeli niz problema koji su se odnosili na pitanje jesu li svi dobrovoljni pacijenti doista razumjeli što znači pristanak koji su dali.
Što se tiče mjera prisile, njih je tada bilo evidentirano razmjerno malo, 27 u toj godini. Međutim, pojavila su se pitanja upravo u odnosu na pacijente koji su bili evidentirani kao dobrovoljni, jer se mjere prisile ne mogu zakonito primjenjivati prema dobrovoljnim pacijentima.
Tada mora doći do promjene njihova statusa i u postupak se mora uključiti sud. Ispitivali smo i cijeli niz drugih pitanja, među ostalim to što nije bio uspostavljen alarmni sustav, preporuke vezane uz strategiju prevencije nasilja i drugo. Mogu samo reći da ćemo ponovno ići tamo, ali vam neću reći kada.
Mislite li da je ovo problem samo bolnice Sveti Ivan ili je riječ o puno širem problemu? Mislim da je problem širi, ali ne bih sada rekla koliko je širok jer to treba temeljito ispitati, a to i namjeravam učiniti.
Želim pozvati i sve druge pacijente koji su imali iskustva s ponižavajućim postupanjem, nasiljem u bolnicama, a posebno s nezakonitom primjenom mjera prisile, da nam se jave kao instituciji.
Tamo gdje možemo provoditi postupke, provodit ćemo ih, a gdje ne možemo, dokumentirat ćemo iskustva koja dobijemo i provesti ozbiljan postupak nakon kojeg ćemo moći ocijeniti koliko je problem sustavan. Cilj je da osiguramo promjene. Vidite li odgovornost i šire od same bolnice i ljudi koji su radili u Svetom Ivanu?
To će biti jedno od pitanja tog postupka. Mislim da treba ispitati i širu odgovornost, da. I odgovornost države? Uvijek. Kada govorimo o povredi ljudskih prava osobe koja je lišena slobode i smještena u bolnicu, neovisno o tome tko je konkretno osnivač bolnice, govorimo i o odgovornosti države.
Treba ispitati kako je sustav postavljen i što dovodi do toga da dolazi do povrede ljudskih prava. Znači, ispitat ćete i odgovornost Grada Zagreba i Ministarstva zdravstva? Da, treba ispitati odgovornost svih onih koji imaju obvezu osigurati da nema kršenja prava pacijenata u psihijatrijskim ustanovama. To uključuje i Ministarstvo zdravstva.
Ali ponavljam, mislim da ovdje nije jedino bitno voditi kaznene postupke protiv pojedinaca. Nije dovoljno pronaći nekoliko osoba koje su odgovorne. Institucije treba mijenjati iznutra, počevši od djelatnika koji u njima rade, praksi koje se primjenjuju i protokola koje imaju. Mislim da ovaj slučaj traži promjenu.
Kako sada pacijentima, koji se ionako teško odlučuju na psihijatrijsko liječenje, objasniti da su sigurni i da trebaju potražiti pomoć? To je jako veliko pitanje koje se ovdje otvara. Mislim da sada ne treba ići u smjeru linča, nego konstruktivno okupiti sve snage i sve one koji žele da se ovo više nikada ne ponovi.
Treba vratiti vjeru u to da pacijenti u bolnicama mogu dobiti potrebno liječenje i da neće biti izvrgnuti ovakvim, ali ni drugim postupcima koji se događaju, a ne bi se smjeli događati.