Let 3 se vraća u Zagreb nakon devet godina s novim albumom, a Damir Martinović Mrle u intervjuu otkriva svoje osjećaje prema obnovljenoj Tvornici kulture i planovima za koncert Let 3 vraća se u Zagreb, u kojem će 14. studenog koncertno predstaviti album "RKTRD NDRD".
Na deveti studijski album čekalo se punih devet godina, nakon izdanja "Angela Merkel sere" iz 2016. i velikog vala pažnje koji je bend ponovno otvorio s "Mamom ŠČ". Uoči koncerta razgovarali smo s Damirom Martinovićem Mrlom. Kakav je osjećaj vratiti se u Tvornicu, pogotovo nakon što je prostor obnovljen? Uvijek mi je drago svirati u Tvornici.
Od prvog dana kad sam je vidio, rekao sam: "Je*ote, ovdje moramo svirati." Puno smo puta ovdje bili i meni je uvijek jako dobro. Naravno, uz sve preinake koje ste napravili, povećan kapacitet, prozračnije je i manje vruće, sve je to samo plus. Fenomenalne su i garderobe, a ovo je koncertni prostor koji baš jako volim.
Uživao sam čak i kad je bilo jako vruće, kad se ne može disati, kad se svi znoje, kad je sve na rubu incidenta, da ne eksplodira. Kako će izgledati koncert? Lani ste izdali album "RKTRD NTRD", vjerujem da će biti dosta novog materijala? Ovo je promocija našeg albuma koji još nismo stigli promovirati jer do sada nije bilo prave prilike.
Bit će dosta novih pjesama, ali, naravno, i puno starih, tako da će to biti pravi koncert poslastica: jako poučan, edukativan i na kraju jako zabavan i veseo. Već ste toliko desetljeća na sceni. Koliko se promijenio vaš glazbeni i modni izričaj? Kako biste opisali koliko ste se promijenili u odnosu na početak karijere?
Svaki je album želja da se napravi nešto drugačije od prethodnog i to je u biti uvijek tako. A uvijek je to Let 3, uvijek je to neki prepoznatljiv, naš zvuk. Ali mijenjamo se, kao i Rolling Stonesi. Imaju puno albuma i uvijek iznenade nekim drukčijim albumom, u skladu s vremenom u kojem žive.
Mislim da su to razni utjecaji sa strane i iz života: trendovi u glazbi, društveni trendovi. Sve je to važno i sve to utječe na nas, i na taj način funkcioniramo. Kažem, ovo je bio krajnji trenutak da se napravi jedan ljubavni album. Ljudi su pogubljeni, jednostavno su rastrgani.
Svaki dan dobivaju milijune emocija s kojima ne znaju kako će se nositi. Uglavnom su to jako plitke emocije, nogometne utakmice i turske sapunice, koje te trenutačno nešto malo vesele ili rastuže, ali čim prođe, zaboraviš na to. Te plitke emocije treba produbiti u duboke osjećaje.
Od plitkih emocija je čovjek nezadovoljan, a od dubokih osjećaja je zadovoljan, sretan sa sobom. To je cilj života, a ustvari i cilj glazbe i umjetnosti općenito: da duboko djeluje na čovjeka. Ali čovjek se mora dozvoliti, mora se otvoriti prema tome i dati tome malo vremena. To ne može samo tako doći.
Koliko je činjenica da ste osnovani u Rijeci, dakle rokerskom gradu, utjecala na bend i na to što je danas? Bi li bilo drukčije da ste osnovani u nekom drugom gradu? Mislim da bismo, recimo, u New Yorku bili svjetski bend. Žao mi je što nismo rođeni u Londonu. Ali rođeni smo ovdje i tako je, kako je. Drago mi je da smo njegovali svoj poseban stil.
Zapravo, nije mi drago, nego je to bila cijelog života želja i potreba. Ja ne mogu podnijeti da radim glazbu koja mi na nešto sliči, iako uvijek nešto na nešto sliči. Teško je biti 100 posto originalan, to nitko živ nije, to je nemoguće. Ali bar jednim dijelom možeš reći: "Ovo je moj izraz, ne radim to jer je sad fora."
Ne znam kako i zašto funkcioniram u tome, ali drago mi je. To će ti dati jednu sliku. Vidi što nam se dogodilo na samom Eurosongu: glazba se tamo klasificira i stavlja u određene grupacije. Napravljena je mapa na kojoj svatko spada u svoju kategoriju, ovo je rock, ovo pop, ovo etno, i tako te razne kombinacije. A nas nigdje nisu mogli svrstati.
To mi je jedno od najvećih priznanja. Upravo to radim cijeli život, i kad to shvate na međunarodnoj sceni, onda znaš da si dobro odradio posao. A sada su, nažalost, promjene u društvu veće nego ikad... Pa da, upravo zbog toga. Meni je žao zbog tih podjela, baš mi je žao što to moram svaki dan gledati.
Ja uopće ne želim reći da podržavam ijednu stranu, nego: prekinimo s tim, moramo biti zajedno. To je taj simbol da smo rastrgani, razdvojeni, da smo kao ljudi prepolovljeni. Trebamo se prvo sastaviti kao jedinke, da kroz tijelo kola ljubav. Nedavno smo ostali bez Gorana Bare. Znam da ste se puno družili, po čemu ga pamtite?
Da, to je sigurno veliki gubitak i jako mi je teško pao. Ali poznavali smo ga, svi znamo kakav je život živio, pa me nije toliko iznenadilo, ali me opet pogodilo. Pogodi te kad tog čovjeka više nema. Imam milijun anegdota, ali sad se ne mogu sjetiti nijedne. Uvijek bismo svirali, bacili se u to i zabavljali se. To je to druženje, jednostavno.
Sad se ne sjećam nekog posebnog djelića. Je li vam nastup na Eurosongu otvorio vrata Europe? Ne, jer obično prolaze bendovi na koje su se ljudi navikli, koji im na nešto sliče. A mi moramo sami kopati da bismo se probili svojim filmom, svojom pričom.
Probali smo svirati na nekim festivalima i tamo možemo odsvirati tu pjesmu i ljudima je dobra, ali kad zasviramo neku drugu našu pjesmu, malo se uplaše, jer to nije ta publika. Iako ja kažem da to može biti premosnica do neke publike, a onda shvate i metaforu. Znaš kakva je publika Eurosonga. Več ste dva puta bili na Dori, namjeravate li opet?
Nismo to bili mi. Mi smo bili tamo pod prisilom, jer nas je umjetna inteligencija natjerala. Umjetna inteligencija se htjela prijaviti na Doru, nisu joj dozvolili, pa je preko nas, ucjenom, prijavila svoju pjesmu da prođe. Pustili su vas iz zarobljeništva. Severina nas je spasila svojom energijom. Oni su osjetljivi na jaku žensku energiju.
Umjetna inteligencija to ne može podnijeti, a ona ima jednu fenomenalnu, jaku, ljubavnu žensku energiju koja sve tare pred sobom. Hoće li i vaše kćeri doći na koncert? Jedna je na faksu. Nije u Hrvatskoj, otišla je u Bolognu, tamo studira kazališne umjetnosti, tako da je neće biti. A mlađa će doći. Od malena su pogledale puno mojih koncerata.
Hoće li vaša mlađa kći Eva naslijediti mamu i tatu? Piše svoje pjesme, ima ih puno, i glazbu i tekstove. Spremna je za Doru. Razočarala se što sljedeće godine ne mogu nastupati djeca do šesnaest godina, to su ukinuli, tako da će morati čekati još. Nedavno su obje zajedno nastupile na jednom riječkom festivalu, prijavile su se s talijanskom pjesmom.
Starija je napisala tekst i glazbu i svirala bas, a mlađa pjevala i svirala klavijature. Što novo priprema Let 3? U idućem će razdoblju biti puno jako zanimljivih stvari, koje sad neću sve reći, samo ću nešto napomenuti. Letu 3 se pridružuje Let 333, nešto potpuno novo, i nakon ovog koncerta vjerojatno krećemo.
Već smo krenuli, sve je u pripremi, ali izlazimo vjerojatno nakon 14. 11. Bit će nekoliko velikih koncerata, a jedan od najvećih bit će u Rijeci, negdje krajem šestog mjeseca, vani na rivi, zajedno s HNK Ivana pl. Zajca, što obuhvaća cijeli orkestar, zbor, balet i bend Let 333. I na kraju vratimo se ponovno koncertu.
Najavili ste ga videom s Vladimirom Šeksom koji je pozvao ljude na koncert. Gdje ste se našli? To mi je susjed. Doći će na koncert, obećao je. Nadam se da ću ga danas dovesti. Dovest će cijeli Sabor, rekli su neki da će doći. Dakle, Šeksu se sviđa vaša glazba? Pa tko ne voli Let3?
Izvor: Večernji list