Nakon velikog ispraćaja na Poljudu i u rodnom Šibeniku, obitelj, prijatelji i kolege odaju počast Miši Kovaču na komemoraciji u Zagrebu. Legendarni pjevač preminuo je 31. listopada u 86. godini Više od 30. 000 ljudi ispratilo ga je pjesmom na Poljudu, a rodni Šibenik oprostio se od njega uz svijeće, pljesak i njegove najveće hitove.
Danas se od Miše Kovača opraštaju i u Zagrebu. Obitelj, prijatelji, kolege i suradnici okupili su se u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog kako bi odali počast legendarnom pjevaču koji je preminuo 31. listopada u 86. godini. U prvom redu sjedile su Mišina supruga Lidija i kći Ivana, obje odjevene u crno.
Lidija nije mogla suspregnuti suze, a dok je sjedila u dvorani, okupljeni su joj prilazili i pružali riječi utjehe. Na komemoraciji su se od legendarnog pjevača emotivnim riječima oprostili i njegovi prijatelji i kolege.
- Dragi Mišo, vi ste pjesma naše duše - poručio je Jacques Houdek, istaknuvši kako je svaka Mišina izvedba bila 'masterclass' za sebe. Od Miše se oprostila i klapa Sebenico, koja je zapjevala 'Dalmacija u mom oku', jednu od pjesama po kojima će ga publika zauvijek pamtiti.
Stihovi posvećeni Dalmaciji, koju je toliko volio i o kojoj je cijeloga života pjevao, ovoga su puta odjeknuli u njegovu čast. O Miši je govorio i Želimir Babogredac, direktor Croatia Recordsa, njegove dugogodišnje diskografske kuće. Prisjetio se velikih glazbenih trenutaka, ali i poznanstva koje je trajalo više od pola stoljeća. - London.
ABBA Studio, Kraljevska filharmonija. Đorđe Novković, 'Ostala si uvijek ista', i naravno, jedan jedini Mišo Kovač. Koja je kulminacija emocija, koja velika, velika priča - započeo je Babogredac. Mišu je upoznao još kao mladić, a tijekom godina pratio ga je na turnejama i snimanjima te izbliza svjedočio njegovoj karijeri.
- Imao sam sreću, i možda i životnu beneficiju, upoznati Mišu jako rano, 70-ih godina. Kao vinkovački klinac, brzo sam se uklopio u njegove turneje, njegove planove, njegova snimanja, i punih 55 godina iz blizine pratio tu veličinu - rekao je. Od svih uspomena koje je tijekom tih desetljeća skupio, posebno je izdvojio Mišinu dobrotu.
- Jedino što me za sav život drži je dobrota Miše Kovača. To je fenomen koji je, u stvari, toliko dobar, toliko normalan, toliko prirodan, da sve ove generacije koje su ga živjele, i sve generacije koje će ga živjeti u budućnosti, će upijati priču velikog, velikog genija Miše Kovača - poručio je Babogredac.
Od Miše se oprostio i Tomislav Mrduljaš, direktor Splitskog festivala, koji se okupljenima obratio u ime Hrvatske glazbene unije. - Poštovana obitelji, dragi prijatelji, svi koji ste došli ovdje da odamo počast našem dragom Miši, hvala vam.
Siguran sam da svi nosimo onaj jedan komad tuge i sjećanja u sebi koje nam nitko neće oduzeti - započeo je Mrduljaš. Govoreći o Mišinoj karijeri, istaknuo je kako njegov značaj nadilazi glazbu i kako je malo pjevača uspjelo ostvariti takvu povezanost s publikom. - Što kazati o Miši?
O Miši se mogu pisati knjige, snimati filmovi, što ja vjerujem da hoće. U svakom slučaju, jedan ne samo pjevač, nego i čovjek koji je uspio svoju emociju prenijeti na sve nas, na publiku, s kojom ima jedan neraskidivi kontakt. I ono što je malo tko uopće uspio u svojim pjevačkim karijerama u svijetu, ne kod nas.
Kod nas to nije uspio, mislim, nitko - rekao je. Posebno se prisjetio 2019. godine, kad je na Splitskom festivalu organizirana večer posvećena Miši pod nazivom 'Split pjeva Mišu'. - Lijepo mi je bilo gledati Mišu u publici, kako mu kolege, kako mu njegova kćer pjeva njemu, kako Lidija sjedi tu.
Nekako se osjetila baš jedna emocija kakvu ja još nisam bio doživio, stvarno, na Prokurativama, a bio sam tu 16 godina u funkciji organizatora - prisjetio se Mrduljaš. Mišu je opisao kao iskrenog i temperamentnog čovjeka koji nikad nije krio svoje mišljenje.
- Veliki čovjek, temperament, čovjek bez fige u džepu, čovjek koji je uvijek govorio sve što je mislio i zato su ga ljudi voljeli - istaknuo je. Osvrnuo se i na veliki ispraćaj na Poljudu, gdje su se deseci tisuća ljudi okupili kako bi Miši posljednji put zapjevali.
- Ta povezanost publike i Miše bila je prisutna i na ovom velikom ispraćaju na Poljudu, na koji smo mi svi ponosni, jer je tu publika pokazala tko je on i koliko ga voli. Pokazala je da ga nikad neće zaboraviti i da će ga uvijek nositi u srcu - rekao je.
- U ime Hrvatske glazbene unije, svojih kolega, izražavam duboku sućut obitelji i, dragi Mišo, očuvajmo ljubav - zaključio je Mrduljaš. Ispred Lisinskog osvanuo je dirljiv prizor. Na šljunku su ostavljeni veliki poster legendarnog pjevača, lampion i osmrtnica. Skroman znak sjećanja na čovjeka čije su pjesme desetljećima pratile generacije.
Komemoraciju je organizirala njegova dugogodišnja diskografska kuća Croatia Records, koja je s Mišom dijelila desetljeća glazbenih uspjeha. Iz te su se kuće nakon njegove smrti oprostili od pjevača kojega su opisali kao 'glas i simbol Dalmacije' i čovjeka čije su pjesme postale dio života milijuna ljudi.
Posebno mjesto u današnjem oproštaju imaju i poruke iz Mišina rodnog Šibenika. U atriju Hrvatskog narodnog kazališta u ponedjeljak je otvorena knjiga žalosti u koju su se građani upisivali proteklih dana.
Pisali su mu posljednje pozdrave, zahvaljivali na pjesmama uz koje su odrasli i prisjećali se susreta s pjevačem kojega su Šibenčani oduvijek smatrali svojim. Knjiga žalosti danas će biti predana njegovoj obitelji, a na komemoraciji će sudjelovati i šibenski gradonačelnik Željko Burić. Oproštaji od Miše započeli su već prvih dana studenoga.
Na šibenskom trgu između katedrale sv. Jakova i Gradske vijećnice njegovi su sugrađani zajedno pjevali pjesme koje su ga proslavile, dok su mu na Poljudu posljednji put zapjevali i brojni kolege, među kojima Giuliano, Mladen Grdović, Dražen Zečić, Jole, Alen Nižetić i klapa Rišpet.
Nakon splitskog ispraćaja pogrebna povorka krenula je prema Zagrebu, prolazeći kroz Šibenik i Zadar. Mišo je 4. studenoga pokopan na zagrebačkom Mirogoju uz sina Edija, u krugu najbliže obitelji. Tijekom više od šest desetljeća karijere izgradio je poseban odnos s publikom.
Na koncertima je često bilo dovoljno da podigne ruke i okrene mikrofon prema gledalištu. Tisuće glasova tad bi preuzele njegove stihove, a on bi stajao pred njima i slušao. Takvi prizori postali su njegov zaštitni znak, baš kao i pjesme 'Dalmacija u mom oku', 'Ostala si uvijek ista', 'Proplakat će zora' i 'Ako me ostaviš'.