Antifašizam nije ideološki ukras koji iznosimo jednom godišnje, uz vijence, zastave i svečane govore, poručili su iz udruge, pozivajući političare, institucije i građane da se suprotstave normalizaciji fašizmaUdruga antifašista i antifašističkih boraca grada Splita na svom Facebook oštro je osudila nacističke i antisemitske povike dijela navijača Hajduka uoči utakmice s Ajaxom, poručivši da se Split nije oslobađao od fašizma da bi danas društvo trebalo “skupljati hrabrost” za osudu Hitlera.
Priopćenje prenosimo u cijelosti. Zar je moguće toliko voljeti Hajduk, a toliko prezirati njegovu povijest? Prije 82 godine Split je oslobođen od fašizma i nacizma. Danas, 82 godine poslije, u tom istom Splitu ponovno odjekuje ime Adolfa Hitlera.
Ovaj put pod zastavama dijela navijača Hajduka, onog istog Hajduka koji se odbio pokoriti fašističkom okupatoru, Hajduka koji je postao simbolom antifašističkog otpora u Drugom svjetskom ratu i izvan granica Hrvatske.' Nema konteksta u kojem je Hiltler prihvatljiv'I što nam se nakon svega pokušalo objasniti službenim priopćenjem Torcide?
Da je riječ o navijačkom prepucavanju, da postoji kontekst, da su mediji pretjerali,... pa se glasno pitamo: U kojem je to kontekstu Hitler prihvatljiv? Od kada je Auschwitz navijačka provokacija? I kada je veličanje nacizma postalo izraz ljubavi prema voljenon klubu?
Antifašizam koji se usuđujemo pokazati prigodno nije antifašizam nego tek puki protokol. A Split nije oslobođen da bismo danas morali skupljati hrabrost za osudu Hitlera. Oslobođen je upravo zato što su neki ljudi imali hrabrosti suprotstaviti mu se kada se za to plaćalo životom. Oni su svoju hrabrost dokazali. Zar smo zaboravili vlastitu povijest?
Zar je moguće voljeti Hajduk, a istovremeno slaviti ideologiju koja je pokušala uništiti grad u kojemu je Hajduk jedan od njegovih simbola? Nemojmo pritom činiti nepravdu tisućama iskrenih navijača. Nisu svi navijači Torcide odgovorni za ono što je izvikivao dio sudionika povorke.
Ali upravo zato oni koji vode navijačku skupinu imaju još veću odgovornost jasno se ograditi od takvog ponašanja. A što smo čuli u njihovu priopćenju? Govorilo se o medijskoj histeriji, javnom linču i selektivnom provođenju pravde. Govorilo se o navijačkom prepucavanju i potrebi razumijevanja konteksta.
Ali izostalo je ono najjednostavnije i najvažnije. Jasna, nedvosmislena osuda veličanja Hitlera, nacizma i pozivanja na nasilje nad Židovima.' Jedno zlo ne postaje manje'Bitno je da su nam održali lekciju o demokraciji i pravnoj državi i iza nje se pokušali "sakriti".
Ali nema te utakmice, nema tog suparništva i nema te navijačke strasti koja može pretvoriti slavljenje genocida u bezazlenu provokaciju. Možemo i moramo raspravljati o selektivnoj pravdi, korupciji i učinkovitosti državnih institucija.
Međutim, nipošto ne možemo tim raspravama opravdavati govor mržnje, zaboravljajući da jedno zlo ne postaje manje samo zato što postoji i neko drugo. I nemojmo se zavaravati da je problem nastao tek onoga dana kada su kamere snimile navijačku povorku. Problem je nastao puno ranije.
Nastao je onda kada je ustaški pozdrav okupirao javni prostor, kada se zločinačka ideologija nastojala rehabilitirati, kada su se povijesne činjenice počele zamjenjivati "dvostrukim konotacijama".
A onda se čudimo što mladi ljudi, rođeni više od pola stoljeća nakon Drugog svjetskog rata, na ulicama slobodarskoga grada zazivaju ime čovjeka odgovornog za jedan od najvećih zločina u povijesti čovječanstva. Ne smijemo se praviti da između tih pojava ne postoji nikakva veza. Fašizam ne počinje uvijek nasiljem.
Često počinje riječima koje društvo odluči tolerirati. Zato danas nije dovoljno samo osuditi nekoliko pojedinaca. Potrebno je jasno reći da antifašizam nije ideološki ukras koji iznosimo jednom godišnje, uz vijence, zastave i svečane govore. On je vrijednost koju treba braniti i onda kada to nije popularno. Osobito onda kada to nije popularno.
I zato je odgovornost na svima: političarima koji moraju bez kalkuliranja osuditi svaki oblik fašizma; institucijama koje moraju postupati zakonito, dosljedno i bez iznimaka; školama koje moraju učiti djecu povijesti, a ne njezinim mitovima pa i onim komunističkim; sportskim klubovima i navijačkim skupinama koje moraju razumjeti da ljubav prema vlastitom klubu ne daje za pravo mrziti druge. A posebno na nama, građanima, koji moramo imati hrabrosti reći "Dosta je!" Jer fašizam ne treba naše odobravanje - dovoljno mu je naše "ali".
Izvor: 24sata