Za osobe koje žive sa sindromom posturalne ortostatske tahikardije , poznatim kao POTS , jednostavan čin ustajanja na noge može pokrenuti niz izuzetno neugodnih simptoma. Među njima su ubrzano lupanje srca , vrtoglavica , moždana magla , drhtavica i teška iscrpljenost , iako standardne kardiološke pretrage mogu izgledati potpuno uredno.
Upravo je taj raskorak u središtu međunarodnog poziva na promjenu pristupa koji su stručnjaci objavili pod naslovom Managing POTS: A Cardiovascular Call to Action. Rad predvodi dr. Marat Fudim sa Sveučilišta Duke, uz suautore dr. Satisha Raja sa Sveučilišta u Calgaryju, dr. Artura Fedorowskog s Karolinska Instituta, dr.
Stavrosa Stavrakisa sa Sveučilišta u Oklahomi, Elisabettu Burchi iz Rima te dr. Blaira Grubba sa Sveučilišta u Toledu. Autori pozivaju kardiologe da poboljšaju prepoznavanje, dijagnostiku i liječenje ovog stanja kod kojeg tijelo otežano regulira protok krvi i otkucaje srca uslijed ustajanja.
Zašto klasični testovi ne otkrivaju problem Kada bilo tko od nas ustane, gravitacija povuče oko pola litre krvi u noge i trbuh , a autonomni živčani sustav, automatski kontrolni sustav tijela, istog trenutka sužava krvne žile kako bi vratio tu krv natrag prema srcu i mozgu. Kod POTS-a taj sustav ne funkcionira ispravno.
Kako se krv nakuplja u donjem dijelu tijela, srce to nastoji kompenzirati znatno bržim radom, a oboljeli osjećaju iscrpljujuće tegobe koje se smiruju tek kada legnu. Problem je, objašnjava dr.
Grubb, u tome što se mnoge konvencionalne pretrage provode dok pacijent miruje u ležećem položaju : Većina kardioloških pretraga provodi se dok pacijent leži ili mirno sjedi, a POTS je problem koji se javlja pri stajanju. Tražili smo ga u onom jedinom položaju tijela u kojem se skriva.
Jednostavan test već pri prvom pregledu Autori preporučuju kardiolozima da test aktivnog stajanja provedu već tijekom prvog posjeta pacijenta čim simptomi upute na ortostatsku netoleranciju, umjesto da ga se odmah prosljeđuje u specijalizirane centre.
Tijekom ovog jednostavnog testa pacijent prvo miruje ležeći 5 – 10 minuta, nakon čega ustaje, dok mu se brzina otkucaja srca , krvni tlak i simptomi prate u trajanju do 10 minuta . Kontinuirani porast srčane frekvencije od najmanje 30 otkucaja u minuti kod odraslih, bez pratećeg pada krvnog tlaka, podupire dijagnozu POTS-a.
Stručnjaci ističu i da pristup liječenju mora biti širi od pukog snižavanja pulsa: Ubrzan rad srca samo je signal, a ne sama bolest. Možemo pacijentu sniziti puls na normalnu razinu i svejedno imati mladu osobu koja ne može izdržati tuširanje ili školski dan.
Liječnici i istraživači trebali bi prvenstveno pratiti omogućuje li terapija pacijentu da duže stoji, razmišlja bistro, lakše podnosi tjelesnu aktivnost te se vrati na posao ili u školu.
Godine čekanja na pravu dijagnozu Bolje prepoznavanje sindroma pomoglo bi skratiti dugotrajno lutanje kroz zdravstveni sustav jer oboljeli u prosjeku čekaju gotovo šest godina do postavljanja točne dijagnoze. Stručnjaci ističu: Najveća bi promjena bila to što bi se pacijentima vjerovalo. Za mnoge bi to bio prvi put da ih medicina shvaća ozbiljno.
POTS pogađa približno pet žena na jednog muškarca , a oko 40 % zabilježenih slučajeva razvija se nakon preboljele virusne infekcije . Autori zaključuju kako su potrebna daljnja istraživanja radi boljeg razumijevanja mehanizama poremećaja i razvoja terapija usmjerenih na stvarne uzroke bolesti. Ovaj je rad poziv na sljedeći korak.