Stručnjaci otkrivaju: Kako se definiraju mentalne bolesti?

Stručnjaci otkrivaju: Kako se definiraju mentalne bolesti?

Mentalne bolesti sve se češće dijagnosticiraju. Prema navodima stručnjaka, modeli kontinuuma mentalnog zdravlja pomažu u razumijevanju razlika između blage patnje i ozbiljnih mentalnih bolesti Što razdvaja mentalnu bolest od obične emocionalne borbe?

Iako svatko osjeća tugu, anksioznost ili stres, određivanje trenutka kada ti osjećaji postanu dijagnoza puno je kompliciranije nego što bi itko očekivao. Stručnjaci za mentalno zdravlje oslanjaju se na utvrđene smjernice kako bi prepoznali obrasce simptoma i shvatili kako oni utječu na svakodnevni život, no linija razdvajanja često je tanka.

Osnovni kriteriji za postavljanje dijagnoze Američko psihijatrijsko udruženje u priručnicima DSM-5 i DSM-5-TR definira mentalni poremećaj kao sindrom obilježen klinički značajnim smetnjama u kogniciji, regulaciji emocija ili ponašanju pojedinca.

To odražava disfunkciju u psihološkim, biološkim ili razvojnim procesima koji su u podlozi mentalnog funkcioniranja. Uz to, mentalni poremećaji obično su povezani sa značajnom patnjom ili onesposobljenošću u socijalnim, profesionalnim ili drugim važnim aktivnostima.

Zanimljivo je da se očekivani ili kulturološki odobreni odgovor na uobičajeni stresor ili gubitak, kao što je smrt voljene osobe, ne smatra mentalnim poremećajem.

Mentalno zdravlje i mentalne bolesti najbolje je promatrati unutar kontinuuma, a linija razgraničenja obično se temelji na težini simptoma, njihovu trajanju te mjeri u kojoj narušavaju sposobnost svakodnevnog funkcioniranja. U priručniku DSM-5-TR navedeno je više od 200 vrsta psihijatrijskih poremećaja.

Dijagnoza mentalnog poremećaja često uključuje potpunu procjenu zdravlja uključujući i fizički pregled. Naime, neki tjelesni problemi mogu oponašati simptome depresije, poput stanja štitnjače.

Granica između uobičajenog stresa i poremećaja Kriterij kliničke značajnosti uveden je kako bi se smanjio broj lažno pozitivnih dijagnoza kod stanja čija simptomatika sama po sebi nije patološka. On zahtijeva dokaz o značajnoj patnji ili oštećenju u funkcioniranju.

U praksi je razlučivanje normalne emocionalne patnje od one maladaptivne otežano jer zahtijeva detaljne informacije o kontekstu samog stresora te očekivanom odgovoru u određenom socio-kulturnom okruženju. Model kontinuuma mentalnog zdravlja razlikuje četiri stanja.

To su stanje bez patnje odnosno zdravo funkcioniranje, zatim mentalna patnja koja predstavlja uobičajen i reverzibilan stres. Slijedi problem mentalnog zdravlja uz značajno oštećenje funkcioniranja te na kraju mentalna bolest ili psihijatrijski poremećaj s teškim i postojanim oštećenjem funkcioniranja.

Blagi stres i blaga anksioznost dobro reagiraju na slične mehanizme suočavanja. Fizička aktivnost, raznolika prehrana i dobra higijena sna dobra su polazna točka, ali postoje i drugi dostupni mehanizmi.

Ako stres ili anksioznost ne reagiraju na ove tehnike upravljanja, stručnjak za mentalno zdravlje može pomoći u razumijevanju problema i pružiti dodatne alate.

Nedostaci postojećih klasifikacijskih sustava Iako DSM-5 pruža detaljne smjernice, pacijenti s istom dijagnozom često pokazuju različite profile simptoma, što stvara brojne kliničke i istraživačke izazove.

Jedna studija pokazala je da je 58,7 posto osoba s pet ili više klinički značajnih simptoma ostalo izvan dijagnostičkih kriterija deset proučavanih DSM-5 poremećaja. S druge strane, oni čiji su se profili simptoma poklapali s barem jednim poremećajem imali su u prosjeku 20 klinički značajnih simptoma.

Unutar te skupine, heterogenost profila simptoma bila je gotovo jednako visoka unutar jedne dijagnoze kao i između dvije različite. To znači da kriteriji DSM-5 često ne uspijevaju jasno razdvojiti pojedince od nasumičnog uzorka kada se uzme u obzir cjelokupan profil simptoma.

Stoga se naglašava potreba za empirijskim pristupima profiliranju simptoma koji ne ovise isključivo o postojećim dijagnostičkim kategorijama. Takav bi pristup mogao pomoći u prevladavanju trenutnih izazova s heterogenošću i komorbiditetom, poboljšavajući time i kliničke i istraživačke ishode.

Preporučujemo