Na Dušni dan, mnoge obitelji u Hrvatskoj odaju počast svojim najmilijima, dok 1725 obitelji, među kojima je i Katica Pavletić, i dalje tragaju za svojim nestalim članovima, ne znajući gdje su njihovi posmrtni ostaci.
Na Dušni dan, kada brojni građani obilaze groblja, uređuju grobove i pale svijeće za svoje najmilije, za 1725 hrvatskih obitelji taj dan nosi posebnu bol. Gotovo tri desetljeća nakon završetka Domovinskog rata još uvijek ne znaju gdje počivaju njihovi nestali članovi obitelji.
Nemaju mjesto na kojem bi zapalili svijeću, položili cvijeće i u tišini odali počast onima koje nikada nisu prestali tražiti. Među njima je i Katica Pavletić, koja od oca ima samo dvije fotografije i sjećanja. Imala je tek 19 godina kada ga je posljednji put vidjela. - Želim znati gdje je bačen. Želim pronaći svog oca i dostojno ga pokopati.
On je bačen kao pas, u neku rupu, u neki kanal. Ne znam ni sama gdje. Bol je prevelika da bi se riječima opisala - ispričala je Katica. Njezin otac Damjan Samardžić, poznat pod nadimkom Veliki Bojler, bio je zapovjednik obrane vukovarskog Sajmišta. Ubijen je 19. studenoga 1991. godine, no njegovi posmrtni ostaci još nisu pronađeni.
Posmrtni ostaci njezina polubrata pronađeni su prošle godine. Posebno joj teško pada prolazak pokraj Ovčare, mjesta na kojem su joj ubijeni otac i brat. - Svaki dan prođem preko Ovčare, gdje su ubijeni moj otac i brat. To je neopisiva bol. Prolazite pokraj tog mjesta, a možda je on negdje u blizini, a vi ne znate da je tu.
To je prestrašno - govori Katica. U Vukovarsko-srijemskoj županiji traže 446 osoba Sličnu sudbinu dijele obitelji 446 nestalih osoba u Vukovarsko-srijemskoj županiji.
Iza svakog imena nalazi se obitelj koja godinama čeka odgovor, a mnogi od onih koji su nestali nikada nisu upoznali svoje nećake, unuke i nove generacije koje su odrasle uz priče o njima. Iliji Baketi posebno su teški listopad i studeni. Tijekom rata izgubio je dvojicu braće. Za jednog zna gdje je pokopan, ali drugoga još uvijek traži.
Najviše ga boli pomisao na djecu i unučad svojeg brata koji ga nikada nisu imali priliku upoznati. Za obitelji nestalih neizvjesnost ne prestaje prolaskom godina. Dok većina na Dušni dan odlazi na groblja i posjećuje počivališta svojih najmilijih, oni i dalje čekaju vijest, odgovor i mogućnost da svoje najmilije dostojno pokopaju.