Posljednja knjiga hrvatske književnice Vedrane Rudan , „Kao da me ima“, objavljena je u izdanju srpske izdavačke kuće Laguna, a donosi izbor njezinih najboljih tekstova nastalih tijekom prethodnih tridesetak godina. Knjigu je pripremala zajedno sa sinom Slavenom Hrvatinom, ali, nažalost, nije dočekala njezin izlazak.
Kada joj je sin predložio da naprave svojevrsnu zbirku „najvećih hitova Vedrane Rudan“, odgovorila mu je: „To će se dobro prodavati kad umrem. “ O tome kako je nastajala knjiga, kako je bilo živjeti i raditi s jednom od najprepoznatljivijih hrvatskih književnica te po čemu bi volio da je ljudi pamte, Slaven Hrvatin progovorio je za NIN .
Iako je četvrt stoljeća bio njezin webmaster, menadžer, a povremeno i urednik, u medijima se pojavljuje rijetko. Kako je nastala njezina posljednja knjiga?
Kada je početkom 2026. godine majci predložio da zajedno naprave knjigu s izborom njezinih najboljih tekstova, motiv mu je bio barem nakratko skrenuti misli s teške bolesti s kojom se već dvije godine borila. Foto: Goran Kovacic/PIXSELL "Još uvijek mi je teško procijeniti kome sam htio skrenuti misli s bolesti, sebi ili njoj.
Neko vrijeme sam joj htio predložiti da napravimo kolekciju ‘Best of Vedrana Rudan’. Oklijevao sam jer mi je bilo glupo mami koja prolazi kemoterapije spominjati novi projekt. Ali bilo joj je dosadno stalno odgovarati na pitanja kako se osjeća i koje tretmane prolazi, pa mi je u razgovoru izletjelo: ‘Imam jednu ideju za knjigu...
’ Prihvatila je, bacio sam se na posao i zacrtao si da želim da vidi barem prvu verziju knjige. Drago mi je da sam uspio i da je bila zadovoljna izborom“, ispričao je Hrvatin za NIN. Odabir tekstova bio je dugotrajan posao. "Trebalo proći zbirke priča, blog, izgubljene raritete, arhivu ‘Ferala’... Ali sam izbor što će ući u knjigu nije bio težak.
Tekstovi su se sami nametali. Neki zato što su već postali klasici, drugi jer su otkrivali Vedranu kakvu publika ne poznaje“, objasnio je. Njezini tekstovi i danas su aktualni U knjizi su okupljene kolumne koje su izdržale test vremena i nisu izravno vezane uz događaje koji su u trenutku objave bili aktualni.
Upravo je njihova trajna relevantnost jedan od razloga zbog kojih ih je njezin sin odlučio uvrstiti u ovu zbirku. Među tekstovima koji se posebno ističu Hrvatin izdvaja one koji se bave društvenim pitanjima, položajem žena i obiteljskim odnosima. "Posebno mi se ističe nekoliko njih.
‘Pismo nerođenom Anti’ je tekst o abortusu objavljen 2003. godine, ali i danas nam nije jasno počinje li život začećem, rođenjem ili odlaskom s Balkana. Tu je i ‘Kad je žena kurva’, uvijek aktualan tekst jer je patrijarhat neuništiv, a i ostat će sve dok ima žena koje se hvale da nisu feministkinje.
‘Život bez krpelja’ trebali bi pročitati svi roditelji da osvijeste kako su djeci prije svega bankomat“, ističe Hrvatin. Pisala je čak i kada više nije mogla sjediti za radnim stolom Vedrana Rudan o svojoj borbi s neizlječivim rakom i svemu kroz što je prolazila otvoreno je pisala na svojem blogu.
Pisanje joj je mnogo značilo i u najtežim trenucima, a bolest nije uspjela ugasiti njezinu potrebu da se izražava. "Mami je pisanje bilo sve. Kada se razboljela i više nije mogla pisati za radnim stolom, tekstove je tipkala u mobitel i slala ih WhatsAppom.
Ljude kao što je ona ne možete motivirati da pišu, možete ih jedino spriječiti u tome“, rekao je njezin sin. Tijekom dugogodišnje suradnje njih su dvoje razvili način rada u kojem su oboje znali što im je zadatak. Ona je stvarala svoj književni i javni identitet, a on se brinuo da njezini tekstovi dopru do publike.
"Bilo nam je lako surađivati jer smo imali definirane uloge. Mamin posao bio je stvarati Vedranu Rudan, a moj da je ljudi vide. Osim toga, dugo smo surađivali, pa smo se razumjeli bez puno riječi“, objašnjava Hrvatin. Slična je bila i njihova suradnja na posljednjoj knjizi.
Kada je počeo raditi na rukopisu, majci je rekao da čvrsto vjeruje kako bi se knjiga trebala zvati „Kao da me ima“ i započeti istoimenom kolumnom jer ona postavlja ton svemu što slijedi. Vedrana je taj prijedlog prihvatila, ali imala je i vlastitu želju. „To je prihvatila i rekla da želi samo da knjiga završava sa ‘Moj tata i lignjice’.
Drugo je nije zanimalo“, ispričao je njezin sin. Naslovi su stvarali dojam da su majka i sin u svađi Čitatelji koji su redovito pratili Vedranu Rudan znaju da je u svojim kolumnama često pisala o sinu i njihovu odnosu. Pritom se nije ustručavala biti kritična, a pojedine su njezine tekstove mediji koristili za bombastične naslove.
Zbog toga su čitatelji ponekad mogli steći dojam da majka i sin nisu u dobrim odnosima. Međutim, stvarnost je bila posve drukčija od slike koju su stvarali pojedini portali. "Kada bi kolumna osvanula na blogu i portali potencirali određeni citat, ispalo bi da smo u ljutom ratu. Iza kulisa to je išlo potpuno drugačije.
Mejlom bi mi poslala tekst i rekla da sam opet tema. Pripremio bih ga za objavu, osmislio ilustraciju i odabrao udarni citat za Facebook“, prisjetio se Hrvatin. Dodao je da su se poslije zajedno smijali naslovima koji su njihov odnos prikazivali kao obiteljski sukob.
"Kasnije smo se smijali naslovima poput: ‘Sin zabio nož u leđa Vedrani Rudan, ona ga po treći put razbaštinila’“, rekao je. Majčin savjet koji još nije poslušao Govoreći o majci, Hrvatin se osvrnuo i na savjete koje je tijekom godina dobivao od nje. Kaže da ih je bilo mnogo, ali da ih, kao pravi sin, nije uvijek uzimao k srcu.
"Mama kao mama, kroz godine mi je davala puno dobrih savjeta. Ja sam ih kao pravi sin ignorirao. Da sam ih poslušao, bio bih sličniji njoj: sretniji, opušteniji i s nekoliko otkaza“, rekao je. Ipak, jedan savjet posebno mu je ostao u sjećanju. Vedrana ga je učila da cijeni vlastiti rad i da se ne ustručava tražiti odgovarajuću naknadu za njega.
"Najbolji savjet koji mi je dala je da u svemu što radim tražim da me se plati, a ako me se već plaća, da tražim više. Možda ću ga jednom poslušati“, priznao je. Koja je njegova omiljena knjiga Vedrane Rudan? Kada je riječ o majčinu književnom opusu, Hrvatin bez imalo dvojbe izdvaja "Ljubav na posljednji pogled“ kao svoju najdražu knjigu.
Zašto mu je upravo ona toliko posebna, teško mu je objasniti. Kaže da je to slično ljubavi prema ljudima koju osjećamo, iako je ne možemo uvijek racionalno obrazložiti. "A zašto mi je najdraža... Teško pitanje. Kao što znamo da volimo ljude koje volimo, ali to ne možemo objasniti, na isti način mi je draga i ta knjiga.
Uostalom, kada je prva rečenica u knjizi: ‘Jašem na oblaku, klatim se poput pijane kurve u vesternu’, znate da vas čeka nešto posebno“, dodao je Hrvatin. 'Želim da svi postanemo male Vedrane' Na kraju razgovora za NIN Slaven Hrvatin odgovorio je i na pitanje kako bi volio da se ljudi u regiji sjećaju njegove majke.
Smatra da će je mnogi pamtiti po viralnim snimkama u kojima je moćnicima govorila ono što se drugi nisu usuđivali izreći naglas. No volio bi da njezina ostavština ne ostane samo na tim snimkama i riječima, nego da ljude potakne na djelovanje.
"Htio bih da svi mi odemo korak dalje, da postanemo male Vedrane i svojim tiranima stanemo za vrat“, poručio je Slaven Hrvatin. Posljednja knjiga „Kao da me ima“ tako okuplja tekstove koji pokazuju širinu stvaralaštva Vedrane Rudan, ali i njezinu beskompromisnost, društvenu angažiranost i prepoznatljiv glas.
Pripremajući je zajedno s majkom, njezin je sin želio sačuvati ono najbolje iz njezina višedesetljetnog rada i ponuditi čitateljima izbor koji će, kako vjeruje, ostati aktualan i dugo nakon što su tekstovi prvi put objavljeni.
Izvor: Net.hr