Povodom događaja na sudu. Na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu jučer je održano ročište u postupku protiv Velibora Popovića Popa zbog napada na Sašu Mirkovića, vlasnika Hype produkcije, ispred zagrebačkog hotela Sheraton u svibnju 2025. godine.
Popović je priznao krivnju za nanošenje teških tjelesnih ozljeda, no nije prihvatio prijedlog tužiteljstva za kaznu od godinu i četiri mjeseca zatvora, od čega bi šest mjeseci bilo bezuvjetno. Presuda nije donesena, a nastavak postupka zakazan je za 14. prosinca. Ročište je obilježilo i nezadovoljstvo Mirkovića i njegova odvjetnika.
Zatražili su da se Mirković sasluša te da se pregledaju snimke nadzornih kamera koje su zabilježile napad, no sud je odbio oba dokazna prijedloga. Mirković je udaljen iz sudnice, a njegov odvjetnik zatražio je izuzeće sutkinje. Povodom događaja na sudu. „Srbija je Srbija, Vučić pobeđuje!”
Upravo je te riječi Velibor Popović Pop izgovorio ispred zgrade Općinskog kaznenog suda u Zagrebu obraćajući se. Nije bio na političkom skupu u Beogradu. Nije sudjelovao u predizbornoj kampanji. Nije govorio pred stranačkim pristašama.
Nalazio se ispred zgrade hrvatskog suda, na kojem se vodi kazneni postupak protiv njega zbog pokušaja ubojstva i fizičkog napada na Sašu Mirkovića, vlasnika Hype produkcije , koji se dogodio u svibnju 2025. godine ispred zagrebačkog hotela Sheraton.
Zašto bi čovjek koji se pred hrvatskim pravosuđem mora suočiti s posljedicama svog nasilja javno zazivao ime Aleksandra Vučića? Kome je poruka upućena? Saši Mirkoviću? Srpskoj javnosti? Hrvatskim institucijama? Ili pak onima za koje Popović vjeruje da razumiju što znači pozivanje na Vučićevo ime?
I ono najvažnije: želi li Popović tom izjavom sugerirati da politički utjecaj Aleksandra Vučića seže čak i do hrvatskog pravosuđa? Ročište na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu otvorilo je niz pitanja. Prema informacijama o tijeku postupka, Popović je priznao krivnju za napad na Mirkovića.
Presuda nije izrečena, a nastavak postupka zakazan je za 14. prosinca. Mirkovićev opunomoćenik i tužiteljstvo zatražili su saslušanje vlasnika Hype produkcije , kao i da se pregledaju snimke videonadzora na kojima je zabilježen monstruozni napad , no sud je oba prijedloga odbio ocijenivši ih kao odugovlačenje.
Naravno, sud ima pravo odlučivati o izvođenju dokaza. Odbijanje pojedinog dokaznog prijedloga samo po sebi ne znači da je sud postupao nezakonito ili pod nečijim utjecajem. Ali upravo zato javnost ima pravo na jasno obrazloženje. Zašto nije saslušan čovjek koji je bio žrtva napada?
Zašto nije prikazana snimka koja bi mogla biti važna za razumijevanje okolnosti i načina počinjenja kaznenog djela? Jesu li ti dokazi već bili odgovarajuće razmotreni? To nisu pitanja kojima se unaprijed osporava neovisnost suda. To su pitanja kojima se od suda traži da svoju neovisnost pokaže transparentnim postupanjem.
A nakon takvog ročišta, ispred zgrade suda, optuženik pred kamerom izgovara: „Srbija je Srbija, Vučić pobeđuje!” Pokušava li se Vučićevo ime koristiti kao simbol političke nedodirljivosti i na hrvatskom teritoriju?
Ako je to bila Popovićeva namjera, onda se ne radi samo o provokaciji upućenoj žrtvi nasilja, nego i o simboličnom izazovu autoritetu hrvatskih institucija . Ako nije, ostaje pitanje zašto je bivši predsjednik Srbije uopće postao dio javne poruke optuženika ispred zgrade zagrebačkog suda.
Politički utjecaj ne mora se uvijek manifestirati izravnim telefonskim pozivom, naredbom ili pritiskom. Ponekad pojedinci već samim pozivanjem na moćna politička imena pokušavaju stvoriti dojam da iza njih stoji autoritet koji nadilazi institucije.
Zato je važno razjasniti ne samo što je Popović izgovorio nego i što je tom izjavom namjeravao postići.
Osim što je već desetljećima u srbijanskoj javnosti poznat kao menadžer nastupa Svetlane Cece Ražnatović , udovice ratnog zločinca Željka Ražnatovića Arkana, Velibor Popović medijski je zadnjih godina u Srbiji bio najzastupljeniji kao jedan od prvih organizatora odreda batinaša ispred tkzv.
Ćaćilanda u Beogradu koji su se fizički često sukobljavali sa studentima na njihovim protestima. „Taj čovjek je navikao na nasilje kao osnovno sredstvo svog rada, ja nisam ni prva ni posljednja žrtva njegovog prebijanja. Mene je pokušao ubiti jer je dobio takav nalog u klasičnoj mafijaškoj sačekuši ispred hotela što sam ja na sreću preživio.
Meni ne treba niti mi je ikad trebala bilo kakva politička ili mutna zaštita. Sve sam prijavio policiji, aktivno sudjelujem u radu istražnih organa i doista vjerujem u hrvatsko pravosuđe.
Zgrožen sam da čovjek koji je mjesecima pa i godinama sa svojom ekipom pod fantomkama mlatio studente po ulicama Beograda, sad i na zagrebačkom sudu izvodi ovakve provokacije.
Mene ušutkati neće, mogu me samo sahraniti jer dok sam živ neću prestati govoriti o devijantnim pojavama i osobama u našem društvu“, naglasio je Saša Mirković po izlasku iz sudnice čuvši dobacivanje optuženog.
U kaznenom predmetu protiv Velibora Popovića Popa zbog napada na Sašu Mirkovića sada se istodobno pojavljuju priznanje krivnje, nezadovoljstvo oštećenika načinom izvođenja dokaza, zahtjev za izuzeće sutkinje i politička parola u korist Aleksandra Vučića izgovorena ispred zgrade suda.
Te okolnosti same po sebi ne dokazuju nikakav zajednički plan, ali zahtijevaju transparentnost i dodatnu posvećenost istražnih organa Republike Hrvatske .
Posebno zato što je riječ o napadu koji se dogodio usred Zagreba, na samom ulazu u hotel Sheraton, u jednom od najpoznatijih gradskih hotela čije je osiguranje u potpunosti zakazalo i doslovno pobjeglo vidjevši incident umjesto da su se zaštitari hotela umiješali i navedeni incident pokušali zaustaviti".