Započela komemoracija za Kristiana Periša: Okupljeni u suzama slušaju govor njegove sestre

Započela komemoracija za Kristiana Periša: Okupljeni u suzama slušaju govor njegove sestre

Mjesec dana nakon smrti Kristiana Josipa Periša građani su se okupili na zagrebačkom glavnom trgu kako bi mu odali počast. Okupljanje je organizirala obitelj Periš koja je pozvala građane da da ponesu bijele jastuke u znak protivljenja nasilnom postupanju prema pacijentima.

Sve koji neće doći na Trg zamolili su da istaknu bijelu jastučnicu na prozoru, balkonu ili štriku ili objave fotografiju na društvenim mrežama. Komemoracija je počela u 18:30 sati kod Manduševca, a održava se pod sloganom "Nećete nas ugušiti".

Podsjetimo, Periš je preminuo u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan na zagrebačkom Jankomiru, a zbog sumnje na teško ubojstvo uhićeno je osmero zaposlenika bolnice. Osumnjičene se tereti da su postupali protivno pravilima medicinske struke i dužnoj pažnji prema duševno bolesnom pacijentu.

Okolnosti Periševe smrti utvrđuju se u istrazi, a čeka se i obdukcija. Program komemoracije Pratite tijek događaja: Ljudi se okupljaju prije početka programa 18. 18 - Brojni su građani pristigli na trg prije službenog početka komemoracije za preminulog Kristiana Josipa Periša. Započela komemoracija 18.

35 - Okupljenima se prvo obratio Kristianov šogor Moreno koji će i voditi nastavak programa. Zahvalio se okupljenima u ime obitelji. Okupljenima se obraća Kristianova sestra Mihaela 18. 38 - "Pozdrav svima. Ja sam Kristianova najmlađa sestra. Kažu da su starija braća tu da nas čuvaju, da nam pokazuju put i da nas nauče ponešto o životu.

Ali nitko nas nikada ne pripremi na to da ćemo jednog dana morati naučiti živjeti bez njih. Cijeli svoj život ponosila sam se time što mi je Kristian brat", započela je Mihaela svoj govor. "Mislim da sam tek s godinama počela razumijevati koliko je Kristian zapravo osjećao potrebu da me zaštiti.

Kad sam bila malena, veliki dio svog djetinjstva provela sam po bolnicama. Operacije bubrega, ne buđenje iz anestezije, i bolna iskustva kojih se ja možda danas ne sjećam onako kako ih se sjeća moja obitelj. Kristian se sjećao i mislim da je u njemu još dok smo bili djeca ostalo nešto što nikad nije nestalo.

Ta potreba da me čuva, da pazi na mene i da bude siguran da sam dobro. Možda sam ja s vremenom zaboravila neke stvari kroz koje sam prošla, ali on nije zaboravio kako je bilo gledati svoju malu sestru u bolnici u takvim situacijama. I možda nikad nije prestao osjećati da mora biti tu za mene. To je bio Kristian", ispričala je.

"Možda nije uvijek morao ništa reći. Možda nisam uvijek ni primjećivala koliko brine. Ali negdje sam uvijek znala da imam njega. Da postoji netko tko će se zabrinuti, tko će me pitati jesam li dobro, tko će imati potrebu stati ispred mene i zaštititi me od svega što može.

Iako su naši roditelji divni ljudi, puni brige za nas, te se za nas žrtvuju cijeli svoj život, svejedno je Kiki u posljednje vrijeme često govorio kako je on tu da čuva mene i sestru. Kao da je njegova uloga biti naš zaštitnik.

Nikad nisam pomislila da će doći dan kada nas više neće moći čuvati onako kako je uvijek čuvao, ali vjerujem da nas i dalje čuva i daje nam snagu samo sada s neba. Da i dalje pazi na nas kao što je to radio cijeli život. Samo bih voljela da nas nije morao početi čuvati s neba tako rano.

Ali ta njegova briga nije bila samo nešto što smo sestra i ja osjećale. On nikada nije izašao iz kuće, a da nas sve redom nije poljubio. Svakoga od nas. To je bilo nešto njegovo. Nešto što se podrazumijevalo. I tek sad shvaćam koliko bih dala da još jednom gledam kako odlazi iz kuće i da nas sve redom poljubi.

I uvijek je zvao mamu i tatu za mišljenje, što god da je planirao, što god je htio napraviti, zvao bi njih. Ako bi se oni složili, napravio bi to. A ako ne odustao bi. I mislim da to dovoljno govori o tome koliko ih je poštivao i koliko mu im je njihovo mišljenje značilo", rekla je Mihaela.

Preporučujemo